Lagano osipanje onoga članstva - koje ne želi prihvati ,obvezu koje ne želi prihvatiti odgovornost, koje iz raznoraznih osobnih računica ne želi više participirati u radu dobrovoljnih vatrogasnih društava.
I to je dobro moralno i pošteno.
Članak posvećen Dobrovoljnim vatrogasnim društvima , za koja društvena zajednica izdvaja ne mala sredstva - jasno ukazujući na put kojim se treba ići prepoznavajući vatrogasne postrojbe - taj operativni dio dobrovoljnih vatrogasnih društava čvrstu pretpostavku požarne sigurnosti u nas.
Ne, ne čini nam se !
Stvari se u Dobrovoljnoj vatrogasnoj organizaciji iz dana u dan bitno mijenjaju u svakom pogledu .
Zaoštrava se pitanje odgovornosti na svim razinama, od one društvene i zapovjedne odgovornosti za cjelokupno stanje u radu društva - i da ,zapravo, u velikoj mjeri oslonjena na svoju blistavilu prošlost, laganim korakom, naravno sukladno mogućnostima - Hrvatske države ona, postaje, a zapravo ostaje prepoznatljivim simbolom europske kulture - i da nam ,dakle, unatoč velikim poteškoćama kojima smo izloženi u svakodnevnom radi - sve više sjaji istinskim humanizmom prepoznatljivim svakoj našoj odrađenoj vježbi u svakoj našoj provdenoj preventivnon aktivnosti i u svakoj našoj uspješno izvedenoj akciji gašenja požara -
Baza za ovakvu tezu to možemo sasvim sigurno kazati je .
a) kvalitetna strukovna izobrazba
pri čemu se jasno vidi i svakodnevno vidi tendencija napretka cjelokupnog vatrogasnog obrazovnog sustava – pri čemu se dobrovoljna vatrogasna društva vrlo često i veoma i sa puno povjerenja oslanjaju svoje kolege iz profesionalnih postrojbi usvajajući i uvažavajući njihovo iskustvo i dakako znanje stečeno u našim obrazovnim institucijama - gradeći tako vlastiti kadrovski potencijal spreman i sposoban za sve složenije vatrogasno djelovanje
dobra opremljenost u svim onim jedinicama lokalne uprave u kojima su dobrovoljni vatrogasci označeni kao nosioci zaštite od požara, ovdje ipak moram naglasiti šarolikost prepoznatu i u ekonomskoj snazi požarnoj ugroženosti povlastica
i spremnosti da u konačnici i praktično primjenjuje, sada već možemo to slobodno kazati zastario i objektivno nedostatan model financiranja vatrogastva i djelatnosti zaštite od požara (koji valja što prije uskladiti sa stvarnim stanjem)
Obilazeći ovih dana naravno prigodno dobrovoljna vatrogasna društva mnogi vatrogasci kažu «pa dobro neka je i 5 % umanjen za ….) ali da ga ima …da na njega možemo računati –
c) Lagano osipanje onoga članstva - koje ne želi prihvati ,obvezu koje ne želi prihvatiti odgovornost, koje iz raznoraznih osobnih računica ne želi više participirati u radu dobrovoljnih vatrogasnih društava.
I to je dobro moralno i pošteno.
Biti članom Dobrovoljnog vatrogastvo društva ili ti udruge nije nikada bilo lako i jednostavno – poglavito ne danas. Transformacija koja se provodi upravo ide za tim da se svekoliko što će reći ( i financijski) ojača vatrogasna postrojba kao osnovna operativna jedinica vatrogasnog sustava - i da se dakle isto tako kroz sustavno i osmišljeno financiranje društvenoga rada i dalje gradi kvalitetan baza - nekim novim ,u nekim novim vremenima - vrlo kvalitetnim pripadnicima vatrogasnih postrojbi - na koje će građeni Republike Hrvatske - biti kao što to su to kroz povijest uvijek bili…
Neće nas biti 60 000 biti će nas 30000 Biti će nas !….ali pri tome nikada ne zaboravimo tko smo što smo i što nam je na srcu!
dobra opremljenost u svim onim jedinicama lokalne uprave u kojima su dobrovoljni vatrogasci označeni kao nosioci zaštite od požara, ovdje ipak moram naglasiti šarolikost prepoznatu i u ekonomskoj snazi požarnoj ugroženosti povlastica 
