Pred nama je vrijeme optimalizacije vatrogasnih resursa i ustrojstvenih promjena.
Toga posla i njegovih posljedica, boje se oni koji su u dobrovoljno vatrogastvo ili vatrogastvo u opće ušli sa figom u džepu. Svi ostali željno očekuju raduju se najavljenim promjenama, jer one sa sobom nose vrlo kvalitetan pomak u cjelokupnom vrednovanju - u prvom redu neposrednih izvršilaca - operativnih radnji i postupaka, Vatrogasaca i dakle vatrogastva kao stupa i elementarne sastavnice sustava zaštite i spašavanja u nas.
Prisjetimo li se davne 2000 godine, u kojoj smo apostrofiravši činjenicu ; Da nije od presudnog značaja za uspješnost neke intervencije , dolazak prvog vatrogasca i vatrogasnog vozila, već da je nužno i neophodno da na samo mjesto događaja u što kraćem mogućem vremenu stigne vatrogasno odjeljenje (sa oko 10 pripadnika ) i pripadajućom tehnikom - te isticali što je svako pozivno minimalnu potrebnu opremu za početnu intervenciju uokvirenu sa 4 izolacijska aparata, sa ugrađenim spremnikom potrebnih sredstava za gašenje na vozilu, te za spašavanje sa visina do osam metara - spasilačku ljestvi sastavljača ili rastegača - praktično- otvorili pandorinu kutiju megalomanije - u kojoj je svako naselje, selo pa čak i zaseok trebalo - iako za to nije bio stvarne potrebe - s obzirom na dugo vođene i sigurno relevantne statističke pokazatelje o broju požara u svakoj sredini imati sukladno zakonskim propisima vatrogasnu postrojbu minimalno 10 vatrogasaca.
- Stvorivši na taj način pravne pravne temelje za ono što je uslijedilo kasnije , a to je prisjetimo li se samo se samo inspekcijskih u koja su zapovjednici predsjednici ,načelnici općina bili surovo kažnjavani - za propuste koje je, zapravo, netko učinio doslovce prepisavši nečiji uradak . i ako je struka (naše obrazovne institucije opredijeljene ka izobrazbi u vatrogastva sasvim jasno ukazivala na neke druge praktičnije, djelotvornije i daleko, daleko jeftinije oblike organiziranoga djelovanja što bi sigurno je to, rezultiralo kvalitetom ... Potom svih onih fantastičnih izmjena i dopuna zakona čime se samo dodatno otežavala već i onako vrlo, vrlo tešku situaciju u vatrogastvu u cjelini ... pa centraliziranja i decentralizacije .... vatrogastva u kojima smo umalo potpuno uništili ono što je u našem vatrogastvu najvrednije njeno profesionalno jezgro – kada smo jednostavnim potezom pera spustili vatrogasnu djelatnost na razinu lokalne uprave - a pri tom zaboravili na financiranje -takovoga sustava ....sjetimo se famoznih štrajkova upozorenja vatrogasca u svim gradovima - krvave borbe za minimalne financijske standarde .. da ne nabrajam dalje sve ono čime smo se bavili minulih godina - i čega smo to sve bili svjedoci - Jer ispast će da netko od nas nije u cijelosti razumio srž vatrogasne djelatnosti nije razumio njegov potencijal njegove potrebe , a upustio se u avanturu zvanu
Zakonodvno i ustrojstveno uobličavanje Hrvatskoga vatrogastva -
Da bi se osigurala učinkovitost zaštitnoga sustava na cijeloj teritoriji RH ,potrebna je , idu tome u prilog i struče analize, dobra pokrivenosti čitavoga teritorija kvalitetnim stručno osposobljenim kadrom i dakako adekvatno tomu -kvalitetno opremljene vatrogasne cjeline koje će svojom učinkovitošću umnogome doprinijeti uvećanju kvaliteta i to na račun kvantiteta .upravo iz toga razloga
Slijedi preraspodjela vatrogasnih resursa vatrogasnih snaga i sredstava - ona je nužnost i neminovnost koju valja prihvatiti .
Naš sustav stručne izobrazbe vatrogasaca iznjedrio je za ovo vrijeme unatoč, svemu vrlo kvalitetne visoko obrazovane ljude,koji nisu ( tjekom školovanja sjedili na ušima, gricakli nokte čeprkali nos i da ne nabrajam što sve još im spočitavaju ) vječni kočničari a, u prvom redu čuvari svojih osobnih strateških interesa - Dakle ljude, čiji potencijal ovo društvo mora iskoristiti - on to naravno i hoće ,ono to naravno i želi – A oni će - vrlo brzo će se to pokazati na razini strateškog odlučivanja - stvoriti pretpostavke za ono o čemu se se stalno govori i za ono što je od presudnog značaja za uspješnost intervencije - (ali da se odmah razumijemo ne bilo kakovu uspješnost - ne onu uspješnost koju smo isticali kvalitetnom, iako su financijski pokazatelji išli u prilog upravo suprotnome -štete od požara i gašenje požara milijunske a mi, mi ih proglašavamo najvećim uspjehom pa se onda usput još na račun takve uspješnosti okrene kakvo prase i da kako za osobito zalaganje odličjima okite ljudi koji ih ne zaslužuju - nužno naglašavam da se ne radi o malim ljudima običnim vatrogascima, koji su svojim znojem ugasli požar već o sasvim sasvim drugim i drugačije pozicioniranim osobama – Dajmo dakle priliku mladima – na njima svijet ostaje – i shvativši da izrečeno u naslovu ima svoj duboki smisao i značajne prihvatimo - da je sazrijelo vrijeme za drugačiji pristup vatrogastvu i djelatnosti zaštite od požara, za drugačiji pristup zaštiti i spašavanju.
Stjepana za Predsjednika...
šalu na stranu, zanimljivo, kvalitetno, ali utopistički. Nažalost. Volio bih da nisam u pravu, ali...
Imam jednu ozbiljnu primjedbu: ˝Naš sustav stručne izobrazbe vatrogasaca iznjedrio je za ovo vrijeme unatoč, svemu vrlo kvalitetne visoko obrazovane ljude,koji nisu ( tjekom školovanja sjedili na ušima, gricakli nokte čeprkali nos i da ne nabrajam što sve još im spočitavaju ) vječni kočničari˝
Nema ˝našeg˝ visokoobrazovnog sustava stručne izobrazbe, nego samo pretežno vlastite inicijative kopača nosa za stručnim usavršavanjem na priručnim (Visoka za sigurnost) visokoobrazovnim institucijama.
Da li se stvorila kritična masa tih ljudi da preuzmu odgovorne funkcije. Neki se samo trude da njihove odgovorne funkcije ostanju njima,ali uz što manje, po mogućnosti bez odgovornosti.
Da li će i dalje ići drugačije: živi bili pa vidjeli, s naglaskom na živi.
na 12. Prosinac 2008 14:23
na 12. Prosinac 2008 15:11
na 12. Prosinac 2008 18:12