Prijava
Korisnik

Lozinka



Niste korisnik?
Klikni ovdje za registraciju.

Zaboravili ste lozinku?
Zatražite novu Ovdje.
Posljednji Članci
In mem. BORIS ŠIMOVIĆ
In mem. LUKA PERICA
In mem. MIRKO ROKOV
Dan žena
In mem. Danica Mak
VRIJEME

VRIJEME SADA
U KAŠTELIMA
Index opasnosti
od šumskih požara

Biometeorološka

PRAVILA PORTALA
TAGOVI:
GVZ, HVZ, UPVH, UPV Zagreb, Perinić, Jurin, Tucaković, Magdić, DVD, JVP, JPVP Osijek, vatrogasci, vatrogasni portal, Portal vatrogasaca Hrvatske dvd, pjena , vatrogasna vozila, vatrogasna oprema, vježbe, takmičenje, natjecanje, kornat, kornati, DUZS, 112, DIP, VOS, 911, vatrogasne postrojbe, vatrogasni, link, oprema, pjenilo, nosači, cijev, nosač, KAPS, Monitor, metalni, aparati, vatrogasne kacige, vatrene, acivi, Kaštela, dvd, mladost, Kaštel Sućurac, dom, video, vatrogasne, slike, bloger, blog, činovi, časnici, oznake, webmaster, mladež, žene, žensk, Kup, 193, akcident, batina, kaštela-tours, kaštela tours, vatro, Jadran Perinić, Jadran, Slavko Tucaković, Mladen Jurin, Jurin, Vuko, Slavica, Portal, navalna vozila, Holmatro, Vatropromet, Mistar,
Dobro dosli
Članci hijerarhija
Ćlanci početna » I - Opasne tvari » Novi hrvatski propisi s područja zaštite zdravlja od opasnih kemikalija (općenito)
Novi hrvatski propisi s područja zaštite zdravlja od opasnih kemikalija (općenito)
Novi hrvatski propisi s područja

zaštite zdravlja od opasnih kemikalija



Što donosi novi Zakon o kemikalijama?



Sažetak



Vrlo je teško pobrojati, a posebno pratiti, direktive koje se na ovaj ili onaj način bave opasnim tvarima. Opasne tvari se pojavljuju kao sirovine ili kao produkti u proizvodnji, prometu, prijevozu i drugim ljudskim aktivnostima. No, one se također pojavljuju kao onečišćenja nastala emisijama iz različitih postrojenja ili uređaja (posebno postojani polutanti), javljaju se na posebnim područjima uništavanja štetočina, moguće su nesreće s njima stacionarno ili u prijevozu, a valja posebno promotriti područje međunarodne trgovine. Onda tu dolaze aditivi u različitim prehrambenim proizvodima ili predmetima opće uporabe, itd., itd. Zbog toga se mora ograničiti na posebno područje pa će u radu biti govora samo o onim direktivama koje se vežu uz proizvodnju, stavljanje u promet i korištenje opasnih tvari.



Direktive

• Temeljna direktiva iz 1967. o razvrstavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih tvari (Council Directive 67/548/EEC of 27. June 1967 on the approximation of laws, regulations and administrative provisions relating to the classification, packaging and labelling of dangerous substances).

Naslovna direktiva pojavila se zbog brojnih razloga, nadjačavajući odgovarajuće propise država zajednice i od tada je bila stalno nadopunjavana ili/i mijenjana. Iz nje su se također razvile neke posebne direktive. Izgleda da je glavni problem bio u onemogućavanju slobodne trgovine zbog različitih odnosa prema opasnim tvarima i njihovim proizvodima u raznim državama. Ključno je bilo konačno uvesti jedinstveno razvrstavanje tvari ili proizvoda prema opasnostima koje nose sa sobom te propisati jedinstveno obilježavanje proizvoda, odnosno način pakiranja. Dakako, i drugi razlozi za njezino donošenje bili su izrazito snažni i imali su utjecaj na ubrzanje rada na njoj. Prvenstveno se to odnosilo na garanciju adekvatne zaštite ljudi i okoliša od potencijalno rizičnih tvari i proizvoda, a to nije moglo biti učinjeno bez jasno propisanog prepoznavanja opasnosti. Taj zdravstveni aspekt se stalno naglašava u svim nadopunama i izmjenama. Bilo je i drugih razloga poput npr. želje za zaštitom eksperimentalnih životinja, što se kasnije sve više i više isticalo u intelektualnim krugovima te je našlo svoje mjesto, kako u prvoj smjernici, tako daleko više u njezinim kasnijim nadopunama. Ona je unijela red i točno propisala put koji treba obaviti da bi neka nova tvar mogla ući na europsko tržište. To znači da je jasno propisala vrstu i količinu podataka koje proizvođač mora dati o godišnjim količinama, sigurnosnim mjerama, rezultatima različitih toksikoloških ispitivanja i drugih ispitivanja, mogućnostima njezina uklanjanja itd. Navedeno je vrijedilo za sve tvari koje se pojave na EU tržištu nakon 18. rujna 1981. Sve tvari koje su se nalazile na EU tržištu u periodu između 1. siječnja 1971. i naprijed rečenog datuma smatraju se starim tvarima. One su bile navedene u European Inventory of Existing Commercial Substances (EINECS). Vrsta i brojnost podataka nije za nove tvari bila jednako velika, pa se tako najviše traži za kemikalije koje dolaze na EU tržište u količinama većim od 1.000 t godišnje, a granična količina je iznosila 10 kg.

Na taj način osiguralo se za budućnost da će svaka nova tvar i proizvod izrađen na njezinoj osnovi biti solidno ispitan na opasna svojstva i veličinu opasnosti. Približno 100.000 kemikalija s Liste starih tvari nisu mogle biti ispitane niti u dužem roku, a vjerojatno neke od njih neće nikad biti detaljnije ispitane (npr. zato što se odustalo od njihova daljnjeg stavljanja u promet). Do danas je s ove liste ispitano oko 3.000 tvari i otkrivena su im opasna svojstva, a još 20.000 tvari vjerojatno u većoj ili manjoj mjeri krije neko opasno svojstvo. Kod toga valja naglasiti da niti direktiva niti ova Lista ne obuhvaćaju neke skupine tvari (npr. lijekovi). Neke od tih kemikalija dolaze u malim količinama na tržište i do sada nije bilo potrebe obavljati detaljne evaluacije. Osim lijekova, direktiva ne obuhvaća sredstva za zaštitu bilja i biocide, a ne odnosi se niti na prijevoz opasnih tvari. Razloga za to je više i o njima će biti posebno govora, ali sve direktive koje se odnose npr. na sredstva za zaštitu bilja preuzimaju iz temeljne direktive pravila razvrstavanja, označavanja i obilježavanja te pakiranja.

Temeljna EU direktiva o opasnim tvarima je relativno kratak i jednostavan dokument koji daje opće principe, a detalji se daju u Aneksima direktive 1 do 9. Svaki od njih je bio više puta nadopunjavan ili su obavljane određene izmjene, ali se ipak može reći kako se povremeno tiskaju određeni Aneksi s izmjenama. Aneksima nisu obuhvaćene neke vrlo važne stvari kao npr. deklaracija, o kojoj se detaljno govori u smjernici. Ključni su njezina veličina i obveza da bude pisana na jeziku države na čijem se području stavlja u promet opasne kemikalije. Direktiva u najvećoj mjeri regulira stavljanje u promet i korištenje opasnih tvari te sustav notifikacije (prijavljivanja) novih tvari.

Temeljna direktiva se i granala kroz protekli period i tako su na njezinom temelju izrađene specijalne direktive kao što je ona o ograničenjima i zabranama ili direktiva o detergentima. U nekoj vezi su i druge direktive koje se odnose na opasne tvari kao npr. direktiva o sprječavanju velikih nesreća s kemikalijama, o biotehnologiji te o uvozu i izvozu opasnih tvari. Nažalost prijevoz je već od ranije reguliran međunarodnim ugovorima i postoje razlike u odnosu na temeljnu smjernicu, pogotovo na području razvrstavanja i obilježavanja.

Aneks 1. je objavljena lista tvari, kojom su na razini EU usklađeni razvrstavanje i obilježavanje prema Aneksu 6. Danas ona sadrži oko 2.700 postojećih i 1.100 novih tvari. U koliko se na tržište stavlja tvar koja još nije uvrštena u Aneks 1. proizvođač ili uvoznik je dužan takvu tvar privremeno razvrstati i obilježiti prema uvjetima iz Aneksa 6. Podaci o takvim tvarima mogu se pronaći na službenoj web stranici EU komisije, a za ostale tvari se mora pouzdati u podatke proizvođača.

Aneks 2. je kratak i obuhvaća samo znakove (simbole) opasnosti. Nije se značajnije mijenjao brojem i izgledom znakova osim što su uvođeni postupno neki novi znakovi (npr. za azbeste, ali u posebnoj grupi direktiva o zabranjenim tvarima).

Aneks 3. sadrži oznake upozorenja (Risk Phrases od čega dolazi oznaka R). Direktiva se stalno nadopunjuje novim oznakama upozorenja i sada ih je u neprekinutu redu već 68. U našim propisima do sada je prihvaćeno njih 65 i posebne oznake vezane uz ozonski omotač. Oznake upozorenja prihvaćene kod nas tiskane su u prvom udžbeniku HZT za edukaciju u toksikologiji.

Aneks 4. se sastoji iz oznaka obavijesti (Safety Phrases od čega dolazi oznaka S). Također se stalno nadopunjuje ili doživljava tehničke adaptacije, ali stare oznake zadržavaju svoja značenja. Danas imamo u neprekinutom nizu oznake do broja 64 te dodatnu S:90 za proizvode koji sadrže olovo. Objašnjenja svih S oznaka dana su u istom udžbeniku kao za R oznake.

Aneks 5. je izrazito iscrpan i opsežan, a propisuje metode utvrđivanja fizikalno kemijskih, toksikoloških i ekotoksikoloških te nekih drugih svojstava opasnih tvari (npr. biorazgradljivost kao poseban kasniji dodatak). Zapravo je ovaj dokument osnova za razvoj dobre laboratorijske prakse i može se reći kako je prvi na starom kontinentu uveo jasne standardne operativne postupke (SOP) za ovo područje. Bilo je više nadopuna i tehničkih adaptacija ovog dokumenta i vjerojatno će ih biti još u budućnosti. Jedna od takvih nadopuna, istina u posebnoj smjernici, odnosi se na ispitivanja detergenata, ali se uklapa u politiku prema opasnim tvarima iz temeljne direktive.

Aneks 6. daje opća i specijalna pravila o razvrstavanju opasnih tvari i preparata u skupine. Za svako opasno svojstvo daju se detaljni podaci na koji način se korištenjem podataka iz Aneksa 5. tvar ili preparat razvrstavaju. Ta pravila su u našim propisima preuzeta u potpunosti za kemikalije opasne za ljudsko zdravlje. Jedino je problem to što nije jasno preuzeta kasnija nadopuna ovog aneksa o razvrstavanju smjesa (preparata) u skupine prema opasnosti, ali se može dati objašnjenje kako je preuzimanjem Aneksa 6. preuzeta i svaka njegova nadopuna ili izmjena. Kasnije je ovaj Aneks bio više puta nadopunjavan, a posebno su važne nadopune s kojima se propisuje razvrstavanje smjesa opasnih tvari (dakle preparata) u skupine opasnosti. Danas već postoje jednostavni računarski programi koji mogu približno obaviti razvrstavanje smjesa upravo na temelju nadopuna ovog aneksa. To nije uvijek dopušteno i kod pesticida se npr. mora raditi toksikološka ispitivanja kako za osnovne tvari tako i za preparate. Osnovna podjela prema opasnostima je slijedeća:

• Prema akutnoj otrovnosti:

o vrlo jaki otrov T+ s R:26,27,28

o otrov T s R:23, R24, R25

o štetno Xn s R:20,R21,R22

• Prema neletalnim neprolaznim štetnim učincima kod akutnog izlaganja:

o vrlo jaki otrov T+ s R:39/način izlaganja

o otrov T s R:39/način izlaganja

o štetno Xn s R:68/način izlaganja

• Prema teškim neletalnim učincima dugotrajnog izlaganja

o otrov T s R:48/način izlaganja

o štetno Xn s R:48/način izlaganja

• Prema nagrizajućim učincima:

o nagrizajuće C s R:35

o nagrizajuće C s R:34

o nadražujuće Xi s R:41

o nadražujuće Xi s R:36/37/38

• Prema učincima izazivanja preosjetljivosti:

o nadražujuće Xi s R:42 ili R:43

• Prema mutagenim učincima:

o otrov T s Muta. kat. 1 i R:46 mutagen skupine 1

o otrov T s Muta. kat. 2 i R:46 mutagen skupine 2

o štetno Xn s Muta.kat.3 i R:68 mutagen skupine 3 s

• Prema karcinogenim učincima:

o otrov T s Karc. kat 1 te R45 ili R49 karcinogene tvari skupine 1

o otrov T s Karc. kat 2 te R45 ili R49 karcinogene tvari skupine 2

o štetno Xn s Karc. kat. 2 te R40 karcinogena tvar skupine 3

• Prema reproduktivnoj otrovnosti:

o otrov T s Repro. kat. 1 i R:60 reproduktivno otrovno skupine 1

o otrov T s Repro. kat. 1 i R61 reproduktivno otrovno skupine 1

o otrov T s Repro. kat. 2 i R:60 reproduktivno otrovno skupine 2

o otrov T s Repro. kat. 2 i R61 reproduktivno otrovno skupine 2

o štetno Xn s Repro. kat. 3 i R62reproduktivno otrovno skupine 3

o štetno Xn s Repro. kat. 3 i R63 reproduktivno otrovno skupine 3

• Prema ekotoksičnosti:

o vrlo otrovne za vodene organizme i ostavljaju dugotrajne štetne posljedice u vodi s N i R:50/53

o otrovne za vodene organizme i ostavljaju dugotrajne štetne posljedice u vodi s N i R:51/53

o štetno za vodene organizme i ostavljaju dugotrajne štetne posljedice u vodi s R:52/53

Zadnjih godina propisan je način navođenja znakova opasnosti i oznaka upozorenja prema njihovoj važnosti. To je naravno bitno kada se npr. navodi dva ili više znakova opasnosti, ali također valja naglasiti da neki znakovi isključuju druge. U koliko nekoj tvari pripadaju istovremeno C i Xi onda ova druga neće biti napisana ili u koliko se prema oznakama opasnosti treba dodijeliti T i Xn, kada se Xn navodi. Redoslijed znakova je slijedeći: T+, T, C, F+, F, Xn, Xi, N. U slučaju vrlo teških učinaka poput mutagenosti, karcinogenosti ili reproduktivne otrovnosti obvezno ispred oznaka upozorenja dolaze naznake Karc. kat. x (x od 1 do 3), Muta. kat. x ili Repro. kat. x. Što se tiče redoslijeda oznaka upozorenja slično je kao i sa znakovima, ali apsolutnu prednost imaju one vezane uz karcinogenost, mutagenost i reproduktivnu otrovnost. Nakon njih dolaze oznake po istom redoslijedu važnosti kao kod znakova.

Aneks 7. je izrazito važan za proizvođače novih tvari, jer daje podatke o tehničkim zahtjevima koje mora sadržavati tehnički dosje (“bazični set”), a isto se odnosi na Aneks 8. To je uobičajen način i na drugim područjima (npr. lijekovi), jer se za notifikaciju (registraciju) moraju ispuniti drugi formalni i administrativni uvjeti (npr. certifikati o dobroj proizvodnoj i laboratorijskoj praksi, dokazi o podrijetlu i kvaliteti sirovina, analitički podaci o ispitivanjima konačnog proizvoda, itd.). Konačno, Aneks 9. daje posebne zahtjeve koji se odnose na djecu i predmete opće uporabe s kojima oni dolaze u kontakt, obzirom na nedopuštene sastojke. Kasnije se posebno u smjernici o zabranama i ograničenjima dječjoj populaciji posvećuje posebna pozornost glede opasnih tvari s kojima smiju doći u kontakt. Međutim, to područje će se bolje riješiti u novim direktivama, a uvijek se kao razlog spominje da još uvijek nisu razriješene nedoumice vezane uz ftalate.

Valja čvrsto naglasiti kako je temeljna direktiva nastala kao razuman kompromis između proizvođača i potrošača. Trebalo se propisati maksimalno moguću zaštitu građana i okoliša, ali na takav način da to ne upropasti proizvođače traženjem prevelikog broja podataka o kemikaliji. Iz godine u godinu sve do 2001., kada je prihvaćena Bijela knjiga o budućoj politici na ovom području, stalno su obavljane ispravke i dodavane nove obveze za proizvođače, ali uvijek vodeći računa da to ne poskupi dramatično proizvode. S druge strane, javlja se značajan problem malih proizvođača novih tvari, pogotovo ako nisu u EU. Oni već sada u pravilu nisu sposobni platiti sva ona istraživanja koja su propisana direktivama EU, pa se teško mogu samostalno pojaviti na tržištima ove zajednice. Pooštrenje pravila o stavljanju u promet proizvoda sastavljenih na bazi starih tvari ukinulo bi zadnju mogućnost pojave malih proizvođača na ovom zahtjevnom tržištu, što se na nekim područjima već i događa (npr. sredstva za zaštitu bilja). Direktive mala kompanija teško da može pratiti i danas se zbog toga u EU nalaze posebni uredi ili agencije u zemljama članicama koje daju tumačenja i objašnjenja na upit privrednika. Takvi državni autoriteti osnovani su i u dijelu zemalja tranzicije pod mentorstvom Komisije EU, a u Hrvatskoj to još nije učinjeno i nema ovlaštenog autoriteta za taj tip usluge.

• Direktiva o zabranama i ograničenjima stavljanja u promet i korištenja opasnih tvari i preparata (Council Directive 76/769/EEC on the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Member States relating to restrictions on the marketing and use of certain dangerous substances and preparations)

Direktiva proizlazi iz temeljne 67/548/EEC, ali se bavi isključivo ograničenjima ili zabranama stavljanja u promet i/ili korištenja opasnih tvari. Do sada je imala tridesetak izmjena ili nadopuna i obuhvatila više od 1.000 tvari i smjesa (uglavnom naftni derivati) s ograničenjima ili potpunim zabranama. Komisija je postupala vrlo pragmatično uz postupno uvođenje i kasnije pojačavanje ograničenja ili zabrana. Općenito sve direktive daju 18 mjeseci državama članicama kao period za prilagodbu svojih državnih propisa direktivi. To znači da će se stvarna primjena odigrati dvije do tri godine nakon što je direktiva objavljena. Međutim, za privredu to nije izrazito dug period i zbog toga se zabrane uvode postupno. Neka kao primjer posluži naslovna direktiva, koja je isključivo donosila zabranu punjenja trafostanica, kondenzatorskih baterija, hidraulika, izmjenjivača topline i drugih uređaja PCB uljima. Razlog je bio u tome što kod termičke obrade i posebno kod požara nastaju velike količine TCDD i derivata, a požara na uređajima punjenima PCB-ima je bilo mnogo. Dakle, tom smjernicom se navijestilo privrednicima da moraju razmišljati o potpunom izbacivanju PCB, a kasnije i ostalih transformatorskih ulja, a ona je samo zabranila novu uporabu. Tek kasnijim direktivama (zadnja 96/59) uređeno je ovo područje do kraja. Utvrđen je način zbrinjavanja tih ulja i period do kojeg bi se morala ukloniti potpuno iz pojedine vrste uređaja. Slično je bilo s azbestom, koji je predstavljao veliki problem zbog povezanosti izlaganja s pojavom azbestoza i/ili tumora pluća. Njegova uporaba bila je izrazito široka zbog poznatih svojstava ne provodljivosti topline i zato se koristio uglavnom kao izolator na stotine mjesta. U mnogim poslovnim i stambenim zgradama se pokazao kao izvrstan izolator, a korišten je također za izradu vodovodnih cijevi ili posebnih obloga u automobilskim kočnicama te na drugim mjestima. Odluka o zabrani različitih azbestnih vlakana bila je bolna za proizvođače, jer nisu brzo mogli pronaći zamjenu za njih. Jednako tako kod nas tako često korištene salonit krovne ploče na bazi azbesta moraju biti zamijenjene, ali se to ne može učiniti preko noći. U EU je u nekoliko nadopuna direktive 76/769 bio obrađivan azbest i tek je 1991. uvedena konačna zabrana, ali s rokovima za uklanjanje.

U većini slučajeva zabrane se odnose na maloprodaju, a posebne su one koje se odnose na zaštitu djece. Za dječju populaciju zabranjene su tako sve igračke koje sadrže opasne tvari (eksplozivne, zapaljive, akutno toksične, karcinogene, itd.). Čak i u situacijama kada nema pune sigurnosti o određenom štetnom djelovanju, kod djece će se uvesti barem privremene zabrane. Tipičan primjer su ftalati korišteni učestalo kao omekšivači za PVC i neke druge plastične materijale. Kad su se u literaturi pojavili podaci o tome da bi te tvari mogle spadati u II ili III skupinu karcinogena došlo je do snažnog pritiska javnosti putem «zelenih» udruga i EU je prije nekoliko godina zabranila ftalate na 6 mjeseci u igračkama za djecu do 4 godine. Kasnije je ta zabrana produživana svakih 6 mjeseci do danas, jer nije bilo dovoljno dokaza. Konačno je 2004. godine dibutil ftalat razvrstan u reproduktivno toksične tvari sa znakom T i zabranjeno je njegovo dodavanje u igračke za malu djecu mlađu od 4 godine. To je učinjeno zbog činjenice što mala djeca upravo ovakve plastične igračke rado guraju u usta i grickaju ili sline. Neka istraživanja su pokazala dvije stvari važne za naprijed navedenu odluku. Prvo, istraživanja su dokazala migraciju malih molekula (npr. omekšivači i boje) kroz plastiku od sredine prema površini. S druge strane, ftalati se dobro otapaju u slini i neki pokusi elucije pokazuju da na 37 oC ta migracija može biti relativno visoka.

Općenito gledajući, apsolutno najveći broj zabrana odnosi se na maloprodaju, ali postoji tu i gospodarski pragmatizam. Znatan dio naftnih derivata sadrži benzen ili policikličke aromatske ugljikovodike (npr. benz-a-piren), a obje tvari su karcinogeni I ili II skupine. Zbog toga su uvedene stroge mjere kontrole u maloprodaji i zabranjeno je stavljati u promet benzine sa sadržajem benzena višim od 0,1% odnosno benz-a-pirena sa sadržajem višim od 0,005%. Te se zabrane drže proizvođači različitih razrjeđivača za kućanstva ili drugih proizvoda koji sadrže benzin, ali zabrana ne vrijedi za profesionalnu uporabu. Obrtnik može koristiti isti razrjeđivač samo u propisanom pakiranju i s propisanim natpisima. Međutim, nastao je problem u činjenici što naftne kompanije još uvijek u komercijalnom automobilskom benzinu nisu u stanju spustiti koncentraciju benzena ispod 1% bez ekstremnih troškova. To znači da stavljaju u promet na benzinskim postajama otrov i zabranjenu karcinogenu smjesu. Zbog toga se posebnim direktivama vezanim za naftnu industriju dopustilo sadržaj benzena u benzinu do 1% (1,16), a slično je s derivatima koji sadrže benz-a-piren.

Dio nadopuna odnosi se na ograničenja u profesionalnoj uporabi, ali tada se mora navesti u kojim okolnostima se uvode ograničenja. Najčešće se ona odnose na zaštitu voda, zabranu uporabe sredstava izrazito toksičnih u vodama, zabranu obrade tkanina za izradu ljudske odjeće ili obuće, itd. Međutim, postoje i pozitivna ograničenja za neke tvari kojima je uporaba potpuno zabranjena. Primjer su boje na bazi olova, koje se danas isključuju iz uporabe zbog njihove poznate reproduktivne toksičnosti. Izuzetak se odnosi na obnovu starih umjetničkih slika i kulturnih dobara, gdje ih se ne može zamijeniti s ničim drugim, ali se tada strogo propisuju uvjeti uporabe.

Posebno valja naglasiti da se zabranjene tvari može proizvoditi u EU za potrebe drugih država svijeta, ali tada se također mora poštivati određena pravila i postoje direktive ili čak dogovori s kojima se problem rješava.

• Zadnja nadopuna direktive o razvrstavanju, pakiranju i označavanju opasnih preparata (Directive 1999/45/EC of the European Parliament and of the Council concerning the Approximation of the Laws, Regulation and administrative Provisions of thee member States relating to the Classification Packaging and Labeling of dangerous Preparations).

Ovdje je dana zadnja verzija vrlo stare direktive odnosno Aneksa temeljne direktive. Ključna uloga ove direktive je u tome što daje jasna pravila razvrstavanja razrijeđenih otopina ili smjesa različitih tvari, koje su kao čiste razvrstane u EINECS ili ELNICS listama. Za razrjeđenja daju se tablice iz kojih se može lako izračunati koji će krajnji produkt imati opasna svojstva. One se uvijek daju posebno za plinove i posebno za čvrste tvari ili tekućine. Tablice postoje za otrove, nagrizajuće tvari uključujući nadražljivce, tvari koje izazivaju preosjetljivost, mutagene, kancerogene i reproduktivno otrovne tvari. Ovdje se neće detaljnije objašnjavati tablice iz direktive. Kao primjer navodimo tablicu za razrjeđivanje otrova.

Tablica 1. Razvrstavanje razrijeđenih opasnih tvari



Razvrstavanje tvari Razvrstavanje preparata

T+ T Xn

T+ s R26, R27, R28 koncentracija >=7% 1%<=koncentracija<7% 0,1%<=koncentracija<1%

T s R23, R24, R25 koncentracija>=25% 3%<=koncentracija<25%

Xn s R20, R21,R22 koncentracija325%

Tako se npr. može vidjeti kako će vrlo jaki otrovi zadržavati to svoje svojstvo sve do koncentracije 7% ili više, u koncentracijama 1% i više do 7% konačni produkt će se razvrstavati u otrove, a pri koncentracijama 0,1% ili višim i nižim od 1% razvrstavati će se u štetne tvari. U slučaju koncentracija ispod 0,1% gube se u proizvodu sva opasna svojstva iz ove grupe. Kod kancerogenih tvari s oznakom R:45 to će se svojstvo zadržavati sve do koncentracija 0,1% ili više.

Problemi obično nastupaju kod složenih smjesa gdje svaka od dodanih tvari ima svoje znakove i oznake. U praksi je najjednostavnije prvo izbaciti one oznake koje se zbog niske koncentracije neće naći u konačnoj ocjeni preparata. U koliko se neke oznake ponavljaju kod raznih sastojaka smjese naprosto se izračuna ukupni postotak takvih tvari i onda donosi odluka ostaje li ta oznaka ili ne. Naravno da se treba pridržavati naprijed rečenih pravila za otopine ili o tome koje oznake mogu biti zajedno.

• Prijedlog REACH (Registration, Evaluation, Authorisation and Restriction of Chemicals) direktive (Proposal for a Regulation concerning the Registration, Evaluation, Authorisation and Restriction of Chemicals (REACH) establishing a European Chemical Agency and amending Directive 1999/45/EC and Regulation (EC) {on Persisting Organic Polutants})

Komisija EU je 27. veljače 2002. godine objavila konačnu verziju Bijele knjige (White Paper – Strategy for a future Chemical Policy) u kojoj postavlja REACH sustav, a prijedlog direktive je objavljen 29. listopada 2004. Razloga za to je bilo izrazito mnogo, a ovdje će biti spomenuti samo oni najvažniji.

Po snazi i obimu proizvodnje kemijska industrija je četvrta sila europske privrede. Ona proizvodi više od 100.000 različitih tvari i preparata u količinama od 400 milijuna tona godišnje. Od toga na tvari koje dolaze na tržište u količinama većim od 10 tona godišnje otpada oko 10.000 tvari te još 20.000 tvari u godišnjim količinama između 1 i 10 tona. Ukupno se pak u svijetu proizvede godišnje 1,244 milijarde tona različitih kemikalija. Najveći dio među tim kemikalijama sadrže stare tvari s kojima je čovječanstvo imalo teških nesreća, kako će kasnije biti detaljnije pokazano, naša znanja o njima su vrlo manjkava. Zadnjih desetljeća proizvodnja kemikalija je rasla velikom brzinom, pa je ne tako davne 1930. godine svjetska proizvodnja kemikalija iznosila samo milijun tona godišnje. To znači da je u sedamdeset godina tisuću puta porasla proizvodnja, a nadzor je barem do kraja sedamdesetih bio izrazito loš. Epidemiološka istraživanja i teške nesreće s kemikalijama pokazuju kako je trgovina nadvladala razborito postupanje. U drugoj polovici prošlog stoljeća dolazili su udarci jedan za drugim. Azbest, benzen, vinil klorid monomer, DDT, dioksini i furani samo su izdvojeni primjeri kemikalija koje su izazvale velike štete. Uz pojavu teških kroničnih šteta poput karcinoma i reproduktivnih štetnih učinaka zadnjih desetljeća se alergije pojavljuju na prvom mjestu prema porastu njihove učestalosti.

Temeljnom smjernicom 67/548/EEC uredilo se područje glede razvrstavanja, označavanja i pakiranja opasnih tvari te preparata, a kasnije se mnogo napravilo na ograničenjima i zabranama korištenja tvari s teškim kroničnim učincima. Međutim, tada nije bilo moguće učiniti puno toga na starim tvarima. Sva stroga ograničenja odnosila su se na tzv. “nove tvari”, a za preko 100.000 starih tvari namjeravalo se u hodu riješiti problem. Za nove tvari u količinama iznad 10 kg godišnje proizvodnje za europsko tržište postavili su se strogi kriteriji registracije. Kod starih tvari bila je dovoljna notifikacija i unošenje u EINECS listu bez obzira na količine stavljene u promet. Logično je da u ono vrijeme za stare tvari nije bilo moguće istražiti detaljna toksikološka ispitivanja, jer nije bilo jasno tko će ih platiti. Većini od njih je istekla patentna zaštita i proizvodio ih je tko je htio, pa je bilo teško pronaći onoga koji će platiti istraživanja. Kod novih tvari je bilo jasno da će istraživanja platiti proizvođač ili uvoznik, ali je to bila prilična nepravda u odnosu na proizvođača starih tvari. Želja Komisije EU da se postupno vrlo opasne tvari zamjenjuju manje opasnim novim tvarima nije imala veliku šansu za uspjeh u okolnostima kad su istraživanja opasnih svojstava novih tvari obeshrabrivali njihovo stavljanje u promet. Moglo se u slučaju opasnog i zabranjenog azbesta očekivati nove manje opasne tvari kao zamjenu, ali kod većine od 100.000 kemikalija to nije bilo moguće, jer njihova opasna svojstva nisu bila poznata ili barem nisu bila dobro provjerena. Uz sve ostalo, teret provjera za stare tvari pao je na zajednicu, koja je temeljem sumnji plaćala skupa istraživanja kroničnih učinaka i tako odlučivala o uvrštavanju pojedinih tvari u zabranjene ili one s ograničenjima u uporabi.

Zadnjih godina prošlog milenija promijenio se pristup na području sredstava za zaštitu bilja (temeljna direktiva iz 1991. godine) i biocida (direktiva iz 1998. godine). Donijeta je strateški važna odluka da se zabranjenim smatra sve što nije izričito dopušteno, što je revolucionarna promjena u dotadašnjem načinu razmišljanja. Time se rasteretila zajednica, a na proizvođače je prebačen sav teret. Onaj tko je htio staviti u promet sredstvo za zaštitu bilja ili biocid morao je po novim odredbama dokazati da se tvar prema svojim fizikalno kemijskim i toksikološkim svojstvima može koristiti u EU. To znači da se na tržište EU moglo staviti u promet i koristiti na njezinom području samo tvari koje su temeljito ispitane prema svojim fizikalno kemijskim i toksikološkim svojstvima. Onaj tko je htio staviti u promet preparat na bazi takve tvari morao je obaviti predviđena skupa istraživanja i temeljem toga izraditi dosje temeljem kojeg hoće ili neće tvar biti uvrštena u Listu aneksa I direktive. Velika industrija je rado prihvatila ove odredbe budući je jedino ona bila u stanju platiti skupa istraživanja, a mali proizvođači ili trgovci su došli u nepovoljan položaj. Oni obično nisu bili u stanju platiti skupa toksikološka istraživanja i tako su bili odsječeni od tržišta. Ako su ipak htjeli izaći na tržište bili su prisiljeni od velikih kupovati pravo na korištenje njihova toksikološkog dosjea. Bio je to tipičan proces globalizacije, ali zdravstvo i javnost su prihvaćali takav pristup smatrajući kako su važniji zaštita zdravlja ljudi i okoliša od preživljavanja generika i malih proizvođača.

Na području industrijskih kemikalija bilo je za očekivati da će se događati slične stvari. Pritisak javnosti bio je sve veći, a ozbiljna istraživanja su pokazivala da se pristupom opisanim kod sredstava za zaštitu više dobiva nego gubi. S jedne strane, troškovi liječenja i odštetnih procesa zbog stradavanja ljudi zbog izlaganja starim opasnim tvarima i njihovim preparatima daleko su premašivali cijenu potrebnih istraživanja. Godišnji troškovi liječenja alergija u Europi danas prelaze 20 milijardi eura, a toksikološka istraživanja 30.000 opasnih tvari ne bi trebala u deset godina preći 200 milijuna eura godišnje. S druge strane, pokazalo se da je tijekom 20 godina registrirano samo 2.700 novih tvari, jer je sustav bio naklonjen korištenju starih tvari. Prema smjernici iz 1967. godine moralo se obavljati toksikološka istraživanja za sve tvari koje dolaze na tržište u količinama iznad 10 kg godišnje, pa naprosto nije bilo razloga zamjenjivati stare tvari novima. Bilo je logičnije koristiti stare tvari bez obzira na njihova opasna svojstva nego ulagati golema sredstva za nekonkurentne nove tvari. Svi ovi i drugi razlozi natjerali su EU Komisiju na uspostavu novog REACH sustava. Sada je kako za stare tako i nove tvari bazična količina 1 t godišnje.

Zakon o kemikalijama

Zakon o kemikalijama (NN 150/05) donio je neke bitne izmjene u odnosu na Zakon o otrovima (NN 27/99), koji je bio u primjeni do 30. 12. 2005. godine, a neke su stvari ostale jednake. Njegovi podzakonski akti moraju biti donijeti do kraja lipnja 2006. godine i do tada će vladati stanovita zakonodavna zbrka, jer se primjenjuju pravilnici “starog” Zakona o otrovima. Ključne promjene koje su se dogodile su slijedeće:

1. mijenja se način razvrstavanja opasnih tvari

2. uvodi se sustav prijavljivanja novih tvari (notifikacija)

3. uvode se promjene u načinu registracije biocida (kod nas poznato kao DDD – samo jedan dio problema)

4. uvode se registri opasnih kemikalija

5. drugo.

S druge strane, neke važne stvari se nisu promijenile, kao npr.:

1. sustav je ostao isti kao što je bilo predviđeno Zakonom o otrovima

2. nema promjena u odnosu na uvjete za uvoz, proizvodnju, stavljanje u promet i korištenje opasnih tvari (prije otrovi)

3. sustav edukacije, očevidnika, liječničkih pregleda

4. drugo (npr. odnos prema plinovitim opasnim kemikalijama).

Ključno je da više nema tri skupine otrova i razvrstavanje se obavlja prema kriterijima danim u prvom odlomku. Sustav prijavljivanja (notifikacije) novih tvari je nešto zaista novo u nas iako se i do sada obavljalo registraciju novih tvari, ali uglavnom na području sredstava za zaštitu bilja i DDD sredstava. Ovo posebno područje neće ovdje biti raspravljano, jer je potpuno specifično i nije vjerojatno da će ikada netko zatražiti obavljanje tog postupka u Hrvatskoj.

Posebno važnim smatra se obavješćivanje korisnika opasnih kemikalija o opasnostima, mjerama s kojima se rizici mogu smanjiti, postupcima u slučaju nesreće s kemikalijom i drugi podaci.

Do trenutka donošenja novih Pravilnika temeljem novog Zakona o kemikalijama vrijede “stari” Pravilnici doneseni temeljem “starog” Zakona o otrovima (NN 27/99):

1. Pravilnik o označavanju i obilježavanju otrova koji se stavljaju u promet (NN 47/99)

2. Pravilnik o mjerilima za razvrstavanje otrova u skupine (NN 47/99)

3. Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja te provjere znanja u zaštiti od otrova (NN 62/99)

4. Pravilnik o uvjetima i načinu skladištenja otrova skupine I koji djeluju u obliku plina (NN 92/99)

5. Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje se bave proizvodnjom, prometom, uporabom ili zbrinjavanjem otrova i o uvjetima koje moraju ispunjavati fizičke osobe koje obavljaju promet na malo ili rabe otrove (NN 92/99 – nadopune i izmjene NN 151/02)

6. Pravilnik o uvjetima glede posebnih mjera zaštite na radu s otrovima u pravnim osobama koje rabe otrove u znanstvenoistraživačke svrhe (NN 148/99)

7. Pravilnik o uvjetima za držanje otrova skupine III u prostorijama koje služe za druge potrebe (NN 7/01)

8. Pravilnik o načinu vodenja ocevidnika o otrovima te o načinu dostave podataka iz očevidnika (NN 78/02)

9. Popis otrova namijenjenih održavanju komunalne higijene, za dezinfekciju, deratizaciju, odstranjenje lošeg mirisa i dekontaminaciju (NN 151/02).

10. Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje se bave proizvodnjom, prometom, uporabom ili zbrinjavanjem otrova i o uvjetima koje moraju ispunjavati fizičke osobe koje obavljaju promet na malo ili rabe otrove (NN 151/02)

11. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o nacinu vođenja očevidnika o otrovima te o načinu dostave podataka iz očevidnika

12. Pravilnik o vrstama ambalaže i načinu rukovanja ambalažom za otrove (NN 39/03)

13. Pravilnik o malim količinama otrova namijenjenim za laboratorijske i znanstvene svrhe (NN 39/03).

14. Lista otrova koji se mogu stavljati u promet (NN 30/05)

Dokumentacija opasne tvari

Dokumentacija opasne tvari uređena je s nekoliko propisa ovisno o tome koje se poslove s njom obavlja. Bez obzira na vrstu dokumenta ključno je da u njemu budu dani ispravni podaci i da se opasnost ne umanjuje. S druge strane, svaka uputa mora biti razumljiva korisniku i napisana što je moguće jednostavnije, pa se kod toga mora naći dobar kompromis. Činjenica je da se dokumentacija često uopće ne čita, ali to ne može biti isprika za onog koji je sastavlja. Konačno, onaj tko je sastavio dokument odgovara pred sudom za njegovu ispravnost i podatke koji su navedeni. Kod nas se općenito javljaju slijedeći dokumenti opasne tvari, odnosno proizvoda:

1. SIGURNOSNO-TEHNIČKI LIST (STL)

2. DEKLARACIJA PROIZVODA

3. UPUTA UZ JEDINIČNO PAKIRANJE

4. SIGURNOSNA KARTICA

5. UPUTA O RADU IZVJEŠENA NA RADNOM MJESTU

6. UPUTA O POSEBNIM MJERAMA SIGURNOSTI U PRIJEVOZU

7. STANDARDNI OPERATIVNI POSTUPCI (SOP).

U svim naprijed popisanim dokumentima neke su stvari zajedničke, a posebno podaci o opasnim svojstvima i njihovoj jačini, učincima opasne tvari i znakovima otrovanja, mjerama zaštite, dekontaminacije i pružanja prve pomoći, postupcima u slučaju nesreće s opasnom tvari, itd. Moglo bi se reći kako je temeljni dokument STL, a ako je cjelovit, njegovim korištenjem može se izraditi sve druge navedene dokumente. Zbog toga će u ovom tekstu biti prvo govora o njemu.

SIGURNOSNO-TEHNIČKI LIST

Izgled i način ispunjavanja STL-a utvrđeni su hrvatskom normom HRN ISO 11014-1: 1997. Ono što treba naglasiti jest činjenica da ova norma postaje obvezna stupanjem na snagu Zakona o kemikalijama, a u praksi se sve teže plasira proizvod bez ovog dokumenta. Posebno nije moguće prodati opasni proizvod u zemlje EU ili u većinu zemalja tranzicije bez STL-a. Malo po malo se i u Hrvatskoj prihvaća obveza izrade tog dokumenta.

Vrlo često se postavlja pitanje o tome kako ispuniti STL, pogotovo ako se radi o vlastitom proizvodu. Tu neće biti prikladni STL-i sirovina iz kojih je proizvod izrađen, a prepisivati STL sličnog proizvoda može biti rizično. Kad se STL radi za čistu tvar onda se može u dobrim bazama podataka potražiti odgovarajući STL i prevesti ga, ali za proizvod je to mnogo teže. Zato je osnovna pretpostavka za pisanje STL-a prikupljanje podataka, obavljanje potrebnih mjerenja i poznavanje direktiva koje govore o razvrstavanju smjesa tvari u skupine prema otrovnosti ili drugoj opasnosti. Ključno je dakle prvo obaviti razvrstavanje. Ukoliko nemate predznanja za taj posao onda će ga biti najbolje povjeriti stručnim osobama. Još nešto treba posebno naglasiti, a to je da se podatke ne izmišlja. Ako neki podatak nije poznat (npr. o akutnoj otrovnosti nekim putem) onda treba napisati kako podatak nije poznat. U daljnjem tekstu bit će dane natuknice za ispunjavanje nekih od rubrika za neki izmišljeni proizvod. Smatramo kako je najbolje pokazati kako se ispunjava STL na konkretnom primjeru. Ovdje je opisano ispunjavanje STL-a jedne boje otopljene u benzinu s malim sadržajem benzena.

2. SASTAV/PODACI O SASTOJCIMA

- Kemikalija: Pripravak X

- Kemijski naziv kemikalije:

- CAS broj:

- Kemijski sastav pripravka (koncentracija / područje koncentracije): Organski pigment u benzinu



- Sastojci koji pridonose opasnosti proizvoda:

Naziv sastojka % CAS broj Oznaka opasnosti Oznaka upozorenja Oznaka obavijesti

Benzin (<0,1% benzena) 40 64742-48-9 Xn R:11,38,65,51/53 S:2,15,16,23,24,62



Kao što je vidljivo ovdje je postojala mogućnost ispunjavanja podataka za čistu sirovinu, što nije napravljeno budući se radi o pripravku. Dani su samo podaci za onaj dio proizvoda koji ima opasna svojstva, tj. za benzin, a za boju proizvođač tvrdi da nema opasnih svojstava.

Da je bilo još opasnih tvari u proizvodu oni bi bili upisani ispod benzina. Kod ispunjavanja ove rubrike često se griješi navođenjem prastarih i često pogrešnih podataka, pogotovo u pogledu dodavanja znakova opasnosti, oznaka upozorenja i obavijesti. Zbog toga je korisno podatke provjeriti, jer će inače i konačni proizvod biti pogrešno razvrstavan i obilježavan.

Danas odista ima puno internetskih baza podataka, a najmudrije je obavljati provjere na službenima. Preporučujemo stranicu http://ecb.jrc.it/existing-chemicals, jer je to službena baza EC (Europske komisije) i dnevno se nadopunjuje ili ispravlja.



3. IDENTIFIKACIJA OPASNOSTI

- Najvažnije opasnosti i učinci proizvoda:

na ljudsko zdravlje: može izazvati plućni edem ako se proguta, nadražuje kožu i sluznice, izaziva depresiju SŽS

na okoliš: otrovno za organizme koji žive u vodi, može dugotrajno štetno djelovati u vodi

fizikalno kemijske opasnosti: vrlo lako zapaljivo

- Posebne opasnosti:

- Glavni simptomi učinaka:

Udisanje: pospanost, vrtoglavica, nesvjestica, kod viših koncentracija hipoksija i kardiotoksični učinci, a završetak može biti letalan kad koncentracija kisika u zraku padne ispod 14%.

Koža: odmašćivanje, crvenilo, nadraživanje i moguće kasnije upale

Oči: crvenilo, nadraživanje i kasnije moguće upale

Gutanje: nadraživanje sluznica, mučnina, povraćanje, aspiracija u pluća koja može završiti edemom (dakle moguća smrt) ili kasnijom pojavom upala dišnih putova.

- Pregled izvanrednih stanja:

U rubrici su upisani podaci koji su poznati za benzin, a nisu obavljena nikakva posebna istraživanja. Ono što nije poznato čak ni literaturno ne može se upisati. I opet se može poslužiti nekim drugim STL-om, što je u ovom slučaju lako. Međutim, problem je u tome što čak velike tvrtke često upisuju u naprijed rečene rubrike svašta, jer se ne služe literaturom i ne znaju razliku između učinka otrova i znakova (simptoma) otrovanja.

Za dobar dio čistih kemikalija traženi podaci se mogu naći već u domaćoj literaturi (npr. Duraković Z. i suradnici, Klinička toksikologija. Grafos, Zagreb 2000.). Kod rjeđih kemikalija se podatke može potražiti u komercijalnim bazama podataka do kojih poduzetnicima nije lako doći, a pretraživanje na internetu može donijeti svakakve netočne podatke.

Preporučuje se svakako baza podataka:

www.ilo.org/public/english/protection/safework/cis/products/icsc/dtosh, ali se mora naglasiti da su u njoj najbolje obrađene sigurnosne kartice i nema opsežnih podataka o učincima opasnih tvari i znakovima otrovanja. Zato će biti najbolje obratiti se ovlaštenim ustanovama, koje imaju na raspolaganju znatno više podataka nego što se može prikupiti vlastitim istraživanjima po internetu ili na drugom mjestu.

4. MJERE PRVE POMOĆI

- Mjere za pružanje prve pomoći:

nakon udisanja: Osobu izvesti na čisti zrak, staviti u poluležeći položaj i smirivati je. U slučaju zastoja disanja, primijeniti umjetno disanje. Ako se pojave vrtoglavica, glavobolja, mučnina, potražiti savjet liječnika, a u slučaju nesvjestice osobu prebaciti u bolnicu u bočnom položaju uz održavanje prohodnosti dišnih putova.

nakon dodira s kožom: Skinuti svu natopljenu odjeću i obuću. Mjesta dodira temeljito ispirati vodom i sapunom (barem 15-20 min). Ako se na mjestu dodira pojavi crvenilo, potražiti savjet liječnika.

nakon dodira s očima: Čistim prstima (prvo oprati ruke) raširiti kapke, usmjeriti mlaz vode u oko (ne prejaki i ne prevruća voda) i pri tome kružiti očima tako da voda dospije u sve dijelove oka. U slučaju jakog crvenila ili trajnog suzenja potražiti pomoć okuliste.

nakon gutanja: Ne izazivati povraćanje. Isprati usta vodom i ispljunuti. Staviti osobu u poluležeći položaj i uz stalno smirivanje prebaciti u bolnicu.

- Napomena za osobu koja pruža prvu pomoć/liječnika:

Pri prebacivanju otrovane osobe u bolnicu, sa sobom ponijeti uputu o medicinskoj skrbi za otrovanje lako hlapivim otapalima. Kod spontanog povraćanja nakon gutanja računati na edem pluća.

Ova rubrika o pružanju prve pomoći zapravo je jednostavna i u većini slučajeva se ponavljaju iste upute. Međutim, treba misliti na razlike, npr. obzirom na vrijeme dekontaminacije te primjenu posebnih sredstava ili mjera.

U većini slučajeva dekontaminacija zaista može biti obavljena u vremenu od 15 min, ali kod nekih tvari (npr. lužine) ona će biti značajno duža, čak do 1 h, i to treba uzeti u obzir.

Posebno se mora misliti na tvari koje izazivaju rijetke učinke ili one kod kojih se treba primijeniti protuotrove.

Preporučuje se prije ispunjavanja ove važne rubrike dobro pregledati baze podataka i savjetovati se sa stručnjacima.





8. NADZOR NAD IZLOŽENOŠĆU/OSOBNA ZAŠTITA

- Tehničke mjere za smanjenje izloženosti: Dobro ventiliranje radnog prostora

- Parametri nadzora: Mjerenje koncentracija benzina u zraku prema propisima

Naziv opasne tvari MDK

Najveća dopuštena koncentracija ppm Biološke granične vrijednosti

benzin 100

- Osobna zaštitna sredstva za:

zaštitu dišnih putova Kod koncentracija viših od 100 ppm obvezno nositi zaštitnu masku za cijelo lice (HRN EN 136) s filtrom "A" (HRN EN 371), a kod koncentracija iznad 3000 ppm mora se primijeniti samostalni uređaj za disanje na stlačeni zrak doziran plućnim automatom (HRN EN 137)

zaštitu ruku Kod punog dodira rukavice od nitrilne gume debljine stijenke 0,40 mm, u dodiru s kapljicama rukavice od nitrilne gume debljine stijenke 0,11 mm (HRN EN374)

zaštitu očiju Zaštitne naočale ili vizir koji dobro prianjaju kod nižih koncentracija u zraku, a zaštitna maska za cijelo lice kod viših.

zaštitu kože i tijela U normalnim okolnostima pamučna odjeća i prikladna obuća. U slučaju opasnosti od polijevanja odjeća prikladna za zaštitu od tekućih kemikalija od vitona, PVC ili himexa (HRN EN 465) te obuća od istih materijala.

- Posebne higijenske mjere i mjere opreza: Održavati propisanu higijenu za rad s opasnim tvarima.



I ova rubrika donosi upute o standardnim radnim uvjetima koji se uglavnom odnose na skladištenje.

U procesima s ekstremnim uvjetima temperature ili tlaka mora se izraditi posebne upute o radu.

Preporučuje se savjetovati se s proizvođačem ili stručnjacima iz ovlaštenih ustanova u pogledu izbora osobnih sredstava zaštite.

Jedna od mogućnosti je pregled poznatih web stranica poput npr. www.cdc.gov/niosh/ncpc/aspc.htlm.

15. Podaci o propisima

- Primjenjivi propisi: Zakon o kemikalijama (NN 150/05), Pravilnik o označavanju i obilježavanju otrova koji se stavljaju u promet (NN 47/99), Pravilnik o mjerilima za razvrstavanje otrova u skupine (NN 47/99), Pravilnik o maksimalno dopustivim koncentracijama štetnih tvari u atmosferi radnih prostorija i prostora MDK i o biološkim graničnim vrijednostima BGV (NN 92/93).

- Podaci o opasnosti i mjerama sigurnosti (prema naljepnici):

Oznaka opasnosti



Oznake upozorenja R: 11 lako zapaljivo

R: 38 nadražuje kožu

R: 65 štetno: može izazvati oštećenje pluća ako se proguta

R: 51/53 otrovno za organizme koji žive u vodi, može dugotrajno štetno djelovati u vodi

Oznake obavijesti S: 2 čuvati izvan dohvata djece

S: 15 čuvati od topline

S: 16 čuvati odvojeno od izvora paljenja - zabranjeno pušenje

S: 23 ne udisati plin/dim/pare/aerosol

S: 24 spriječiti dodir s kožom

S: 62 ako se proguta ne izazivati povraćanje, hitno zatražiti pomoć liječnika i pokazati naljepnicu ili ovaj spremnik

Prethodna rubrika ima izrazito veliku važnost i znalac će uvijek prvo pogledati što u njoj piše, pa mora biti ispravno popunjena. Ona je ključ za sve ostalo što se piše u STL-u ili drugim dokumentima opasnog proizvoda. Već ranije je rečeno kako razvrstavanje smjesa u pravilu obavljaju stručnjaci iz ovlaštenih ustanova poštujući odgovarajuće direktive o smjesama. Zbog toga se preporučuje svakom proizvođaču da prvo zatraži mišljenje takve ustanove i onda na temelju toga i pregleda literature krene u izradu STL-a i/ili drugih dokumenata.

DEKLARACIJA

Deklaracija jediničnog pakiranja bilo kojeg proizvoda koji se stavlja u promet regulirana je našim propisima sukladno EU direktivama. Opće odrednice o deklariranju proizvoda propisane su člancima 41. do 43. "Zakona o normizaciji i mjeriteljstvu" (NN 56/96) i potpuno su sukladne europskoj dobroj proizvodnoj praksi i odgovarajućim normama. Ključno je da ona mora biti napisana na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, što je sukladno EU direktivama, koje određuju da deklaracija mora biti napisana na jeziku naroda u čijoj se zemlji proizvod stavlja u promet uključujući maloprodaju. Na području tvari opasnih za ljudsko zdravlje ključan je "stari” Zakon o otrovima (NN 27/99) koji člancima 36. i 37. točno određuje obvezan sadržaj deklaracije svakog jediničnog pakiranja otrova. Člankom 44. istog Zakona određuje se obveza pravne osobe koja stavlja opasni proizvod u promet da pošalje na uvid deklaraciju Ministarstvu zdravstva, koje će rješenjem utvrditi koji se otrov može staviti u promet. Detaljnije se obveza objašnjava u "Pravilniku o vrstama ambalaže i načinu rukovanja ambalažom za otrove" (NN 39/03). Člankom 9. tog pravilnika utvrđuje se obveza pravne osobe da deklaraciju daje na pregled i odobrenje Hrvatskom zavodu za toksikologiju (HZT). Konačno, člankom 6. "Pravilnika o označavanju i obilježavanju otrova koji se stavljaju u promet" (NN 47/99) utvrđuje se veličina deklaracije i znakova opasnosti na njoj.

Za pakiranja do 3 litre deklaracija mora imati dimenzije 52x74 mm, za pakiranja 3-50 litre dimenzije 74x105 mm, za pakiranja 50 do 500 litre dimenzije 105x148 mm i za veća pakiranja 148x210 mm. Znak opasnosti treba biti veličine 1/10 površine naljepnice, a barem 1 cm2 kod najmanje naljepnice. To znači da ako se na deklaraciji nalazi više od jednog znaka opasnosti, onda njihova ukupna površina ne smije biti manja od 1/10 površine deklaracije.

Prema “starom” Zakonu o otrovima deklaracija mora sadržavati:

1. zaštićeno, generičko i kemijsko ime otrova

2. registarski broj otrova iz međunarodnog registra kemikalija (CAS broj)

3. sadržaj svih aktivnih tvari i drugih sastojaka koji se u smislu Zakona smatraju otrovima

4. datum proizvodnje

5. rok uporabe

6. naziv i adresu proizvođača

7. naziv i adresu uvoznika (ako je otrov iz uvoza)

8. način i uvjete skladištenja i čuvanja

9. znakove opasnosti te oznake upozorenja i obavjesti

10. serijski broj.

Ništa više ni manje od onoga što je naprijed napisano ne treba biti na deklaraciji. Veličina slova nažalost nije točno propisana, ali ukoliko se poštuje propisanu veličinu tog dokumenta i obvezu da na deklaraciji trebaju biti samo propisani podaci onda neće biti nikakvih problema s izborom veličine slova. Na deklaraciji se mogu napisati i drugi podaci, pa čak i reklamne upute proizvođača ili upute o korištenju, ali je ključno da obvezni podaci budu navedeni na propisanoj površini naljepnice, a za svaki dodatni podatak traži se povećanje površine dokumenta. Lako je zaključiti da će veličine slova kod najmanje deklaracije iznositi minimalno 12 ili 14, a kod najveće 30 ili više.

CAS broj je izrazito važan međunarodni ključ za prepoznavanje tvari ili za traženje podataka u njoj na bilo kom mjestu. Njegova važnost se posebno ogleda u činjenici da je do sada dodijeljeno oko 21 milijun CAS brojeva za čiste tvari, a ukupno ih je oko 27 milijuna zbog potrebe da se nedefiniranim ili slabo definiranim smjesama (npr. naftni derivati) dodijeli broj prepoznavanja. Dnevno se u CAS dodjeljuje novih 4.000 brojeva za nove tvari ili smjese. To je jedini svjetski priznati način označavanja tvari i smjesa. Sustavno se CAS brojevi dodjeljuju od 1957. godine, a u međuvremenu su obrađeni za ranije sintetizirane tvari. Chemical Abstract Service danas preuzima sažetke iz nekoliko desetaka tisuća časopisa diljem svijeta i još dodatne podatke tako da mu može promaknuti izrazito malo novih tvari ili nedovoljno definiranih smjesa. Praktički se to odnosi na ilegalno sintetizirane ili izolirane tvari. Kao primjer neka posluži metil fentanil ilegalno sintetiziran u kućnom laboratoriju davne 1970. godine i distribuiran na crnom tržištu kao China white opijat. Međutim, zapljenom droge na ulici obavljena je njegova analiza i dokazano je kako se radi o sasvim novoj neopisanoj tvari, koja je nakon toga dobila svoj CAS broj.

CAS broj se sastoji iz od 5 do 9 brojeva podijeljenih povlakama u tri skupine. Prva skupina se sastoji iz 2 do 6 znamenki, druga od 2 i treća od 1 znamenke. Ono što je ključno naglasiti jest slijedeće:

1. jedinstven je za cijeli svijet kao brojčani identifikator

2. odnosi se samo na jednu tvar bez obzira koliko ona imala sinonima

3. nema nikakve veze s kemijskom strukturom tvari

4. služi kao veza za dobivanje informacija o tvari u bilo kojoj zemlji svijeta i u bilo kojoj kemijskoj bazi podataka.

CAS broj je izuzetno važan budući jedini određuje svaku pojedinačnu kemikaliju, koja može imati na desetine sinonima. Tako npr. sumporna kiselina ima samo na hrvatskom području nekoliko uobičajenih naziva poput sulfatna kiselina, vitriol, akumulatorska kiselina, oleum, itd. Pojavljuju se i strani izrazi poput slovenske žvelpne kiseline, njemačke schwefelsaure ili engleske sulphuric acid, pa jedino CAS broj (7664-03-9) točno određuje tu kemikaliju. Postoje i EU brojevi (EINECS), koje ćemo morati usvojiti u budućnosti, a također brojevi iz hrvatske Liste otrova ili npr. UN broj. Međutim, Hrvatska je svojim propisima preuzela CAS broj i on se mora vidno istaknuti na deklaraciji i u cjelokupnoj dokumentaciji otrova. Napominjemo kako se prema rečenom broju u Centrima za kontrolu otrovanja ili sličnim ustanovama najbrže dolazi do podataka o svojstvima tvari i zbog toga je CAS broj ključan na svakoj deklaraciji.

Posebno je važna ispravnost svih propisanih podataka na deklaraciji i navođenje svih znakova i oznaka koji se vezuju uz proizvod u prometu. Posebno treba raspraviti o oznakama upozorenja i obavijesti, jer prema propisima trebaju na deklaraciji biti napisani samo brojevi bez objašnjavanja njihova značenja. Objašnjenja se moraju obavezno istaknuti u uputi priloženoj uz jedinično pakiranje, ali nitko neće pogriješiti ako već na deklaraciji dade objašnjenje svih oznaka i to se preporučuje zbog činjenice što potrošači vrlo često ne čitaju upute uz proizvod. Posebno je to važno za opasne proizvode namijenjene kućanstvu, koji moraju biti pod ključem i izvan dohvata male djece. Tek napominjemo da se u Hrvatskoj prečesto primaju u bolnice otrovana djeca starosne dobi do 4 godine i oni čine čak 20% od svih otrovanih osoba u državi, a kemikalije čine oko 50% svih otrovanja tog dijela populacije. Ukupno je to više od 100 djece primljene u bolnice svake godine i dovoljan je razlog za upozorenje roditeljima i ukućanima već na deklaraciji proizvoda.

Serijski broj zbunjuje naše proizvođače bez iskustva o dobroj proizvođačkoj praksi i bez dobrog nadzora kvalitete proizvoda. Svaka serija proizvoda namijenjenog prometu mora se registrirati i laboratorijski provjeriti, kako je pisalo u “starom” Zakonu o otrovima, ali također i u svim propisima vezanim za dobru proizvodnu praksu (DPP ili Good Manufactering Practice GMP). Svaka serija proizvoda mora biti registrirana u očevidnicima o proizvodnji i mora postojati dokumentacija o proizvodnji te kontroli kvalitete i osobama odgovornim za seriju proizvoda. Onome tko ne shvaća važnost serijskog broja preporučuje se da se prijavi za tečajeve o GMP.

Deklaracija bi trebala izgledati nekako ovako.





ŠTAKOR-BIŽ

ŽITNI MAMAC ZA ŠTAKORE

sadrži 0,0375% kumatetralila

CAS: 5836-29-3

R: 21/22

S: 1/2,13,20,21/22,36/37,46,49

skladištiti u suhom i zaključanom prostoru

datum proizvodnje: 07.10.2001. rok uporabe: godina dana serijski broj: 01056

Euroantirat d.o.o., Avenija Alfi 13, Štakorište. Tel: 098-35-234-18



UPUTA UZ JEDINIČNO PAKIRANJE

Člankom 38. “starog” Zakona o otrovima (NN 27/99) precizno je bilo opisano što mora sadržavati sadržaj upute uz jedinično pakiranje otrova, ali uputa neće biti jednako opsežna za različite opasne tvari ili njihove smjese. Prema tom Zakonu uputa mora biti napisana jednostavno te razumljivo hrvatskim jezikom i latiničnim pismom te minimalno sadržavati:

1. Fizikalni oblik ili formulaciju

2. Svojstvo otrova zbog kojeg se stavlja na tržište

3. Način uporabe

4. Mjere zaštite pri radu

5. Simptome otrovanja

6. Način i sredstva pružanja prve pomoći u slučaju otrovanja

7. Način zbrinjavanja odnosno uništavanja neupotrijebljenog otrova i ambalaže

8. Postupke za slučaj nesreće u zatvorenom prostoru i pri prijevozu

9. Mjere zaštite okoliša od štetna djelovanja otrova

10. Značenje oznaka upozorenja i obavješćivanja.

U posebnim slučajevima uputa mora sadržavati i druge bitne podatke, kao npr. kod sredstava za zaštitu bilja kad mora zadovoljiti i odredbe dane "Zakonom o zaštiti bilja". Ako se pak proizvod koristi u kućanstvu mora sadržavati natpise: "Ne smije doći u ruke djece" te "Ne smije se prelijevati u drugu ambalažu ni u posude iz kojih se jede i pije, ili u kojima se drže namirnice". Ovi obvezni natpisi uvedeni su zbog činjenice da su otrovanja djece vrlo česta u kućanstvima te da se slučajna otrovanja javljaju često zbog uzimanja otrova koji se nalaze u nepropisnoj ambalaži, posebno pesticidi. Podaci se ne moraju dati redoslijedom koji je bio naveden u “starom” Zakonu o otrovima, a kod nekih je teško dati jasne odgovore, kao npr. o zbrinjavanju, odnosno uništavanju neupotrijebljenog otrova. Evo što i danas moraju sadržavati pojedine naprijed rečene točke:

1. Fizikalni oblik ili formulacija zapravo podrazumijeva agregatno stanje i sastav proizvoda. Npr. otopina, sprej, prašak za pripravu nekakve otopine, itd.

2. Svojstvo otrova zbog kojeg se stavlja na tržište jest zapravo ono svojstvo koje proizvod čini učinkovitim, kao npr. otapanje masti u pećnici.

3. Način uporabe je svakako važno opisati, ali ne tako da većina upute bude ispunjena objašnjavanjem načina uporabe ili da bude sastavljena iz reklamnih poruka.

4. Mjere zaštite na radu su izrazito važne i trebaju biti detaljno navedene unatoč tome što se S oznakama to može opisati. Problem je u tome što su S oznake općenite i neće navesti npr. kakvu to zaštitnu odjeću treba nositi na radu. Ova rubrika dakle mora dati točno opis osobne zaštite, npr. PVC rukavice za jednokratnu uporabu, naočale za zaštitu očiju koje prianjaju uz lice, PVC pregača za zaštitu trupa, itd.

5. Simptomi ili znakovi otrovanja moraju odgovarati stvarnim pojavama koje će se opaziti pri otrovanju, a ne smiju biti ublažavani. Dobro je u ovoj rubrici napisati i ponešto o djelovanjima otrova (npr. nagriza kožu i sluznice ili može izazvati smrt kod visoke doze na usta). Treba razlikovati učinke od znakova i najbolje je dati ovu rubriku na uređivanje stručnjaku.

6. Način pružanja prve pomoći uključuje naravno i dekontaminaciju, što se obvezno mora naznačiti u ovoj rubrici. Korisnik ne mora znati da je npr. elementarno pravilo ispiranje kože kod polijevanja otrovom, a posebno onim koji se apsorbira preko kože ili je nagriza. Dakle, daju se upute dekontaminacije kod polijevanja ili prskanja, udisanja i gutanja. Pri tome valja misliti na mjesto gdje se proizvod primjenjuje, jer od tuširanja neće biti ništa ako se netko polije insekticidom na njivi. Zatim dolaze upute o ostalim vidovima pružanja prve pomoći zbog npr. sistemskih djelovanja otrova. Ova rubrika je također prilično stručna i dobro je dati znalcima da je sastave.

7. Što se načina zbrinjavanja ambalaže i ostataka otrova tiče postoje danas brojni problemi. Najlakše je napisati kako se to treba obaviti prema nekom od propisa, npr. prema Zakonu o otpadu, jer sustav zbrinjavanja ovakvog otpada u Hrvatskoj ne funkcionira. Međutim, krajnji korisnik ne čita propise i neće od takve upute imati nikakvu korist.

8. Postupci za slučaj nesreće u zatvorenom prostoru ili u prijevozu moraju biti razumni i primjenjivi. Nema nikakvog smisla napisati kako će se prilikom prolijevanja nekog herbicida na njivi koristiti pilovina za prikupljanje tekućine, kako u nekim uputama piše. U zatvorenom prostoru najčešće treba obaviti dobru ventilaciju prostorije, a mjere prikupljanja prolivenog ili rasutog će ovisiti o fizikalno kemijskim svojstvima proizvoda, njegovoj agresivnosti, topljivosti u vodi, itd. Osnovni podaci bi se trebali naći u STL-u ili drugoj dokumentaciji sirovina.

9. Mjere zaštite okoliša posebno je važno opisati kod ekotoksičnih tvari i također se nalaze u STL-u, a svakako je važno kakva je veličina pakiranja proizvoda.

10. Na kraju, bez obzira gdje će to stajati, svaka uputa mora dati objašnjenje svih znakova upozorenja i obavijesti.

UPUTA O RADU S OTROVOM

Naslovne upute propisane su detaljno člankom 18. i 22. "Pravilnika o posebnim uvjetima, koje moraju ispunjavati pravne osobe koje se bave proizvodnjom, prometom, uporabom ili zbrinjavanjem otrova i o uvjetima koje moraju ispunjavati fizičke osobe koje obavljaju promet na malo ili rabe otrove" (NN 92/99, uz nadopune i izmjene NN 151/2002), koji je do donošenja novog temeljem Zakona o kemikalijama na snazi. Predviđa se slijedeće upute istaknuti obvezno na vidljiva mjesta:

1. o radu uređaja i postupak s uređajima

2. o načinu pripreme, pakiranja i opremanja otrova

3. o održavanju higijene i pridržavanje mjera sigurnosti

4. o čišćenju uređaja i pribora

5. o postupcima u slučaju nesreće s osnovnim podacima za svaki otrov s kojim se rukuje

6. o tekstualnim objašnjenjima oznaka za obilježavanje

7. o općim postupcima u slučaju izlaganja svim kemikalijama, odnosno za slučaj nesreće s otrovima.

Upute pod 1., 2., 3. i 4. može izraditi samo onaj koji rukuje s otrovima, jer poznaje dobro proces, uređaje i pribor s kojima radi i zapravo ispunjavanjem odredbi poštuje pravila dobre proizvodne prakse.

Upute pod 5. mogu se dati posebno dati izraditi ovlaštenoj instituciji (Hrvatski zavod za toksikologiju).

Upute pod 6. i 7. su tiskane kao unificirani plakati koji se već godinama mogu nabaviti kod istog poznatog dobavljača (KORUNIĆ d.o.o.).

Također, u članku 22. Pravilnika, navedeno je da u svim prostorijama u kojima se radi sa otrovima moraju biti na vidljiva mjesta postavljene oznake o zabrani pušenja, uzimanja hrane i napitaka i zabrani pristupa neovlaštenim osobama, telefonski brojevi odgovornih osoba i službi za slučaj nesreće te oznake smjera kretanja u slučaju požara ili drugih nesreća s otrovima.



Zaključak



Kao što je iz svega prije navedeno u poglavlju “Zakonu o kemikalijama”, može se zaključiti da ćemo još neko vrijeme imati stanovitu zakonodavnu “zbrku” koja će biti uklonjena donošenjem novih pravilnika temeljem novog Zakona o kemikalijama (NN 150/05).



IZVOR: Hrvatski zavod za toksikologiju



Postovao firedispatch na 21.05.2007 10:14:33
Komentari
Nema komentara.
Ostavi komentar
Molimo logirajte se da ostavite komentar.
Ocjena
Samo korisnici mogu ocjeniti.

Molimo da se prijavite ili registrujete da bi ostavili Vašu ocjenu.

Još uvijek nije ocjenjeno.
Uvjeti objave:

UPOZORENJE
organizatorima
Zadnji komentari:
dvdd u 15:43:14
Konačno jedna doba vijest.
Mariner22 u 17:44:01
Čestitke učesnicima na rezultatima, i čestitke organizatoru!!!!
sbreza10 u 00:53:29
ČESTITAM! Konačno struka na zapovijednom mjestu! To me podsjeća na osamdesete go...
umorno_oko u 17:02:55
Bravo cure! I momci, naravno!
Kid u 15:02:07
čestitke i pozdrav svim vatrogascima povodom našeg blagdana svetog Florijana (Cv...
dvdd u 18:57:44
HVALA!
dvdd u 18:39:13
svaka čast
iskreni u 06:05:56
Sretan Božić!
maska112 u 15:53:00
Jel je došao rikverc , ili več odlazi ?
Mariner22 u 23:54:54
SRITNO VAM KOLEGE SA NOVIM VOZILOM
ZADNJI OGLASI:
DVD DRVENIK u 16:44:03
DVD Drvenik prodaje vozilo Steyr 591, 1985g Dužina 6,10m, visina 2,40m, prešao...
jackm u 22:24:52
[size=12][b]DVD Preseka prodaje[/b][/siz-
e] [size=16][b]ve-
će navalno vozilo TAM...
Acivi u 15:01:07
[big][b]SLT j.d.o.o. Ponuda br. 2020-05-024 TLF 24-50-001[/b][/b-
ig]...
Acivi u 14:53:11
[b][big]SLT j.d.o.o. Ponuda br. 2020-05-025 TLF 24-50-003[/big] [/b]...
Acivi u 18:25:43
[size=16][b]SLT j.d.o.o.[/b] Ponuda br. 2020-05-023 VT-Modul...