TEORIJA o uzrocima tragedije na Kornatu u dva mjeseca, koliko je prošlo od nesretnog dogaðaja, stvorilo se preko nekoliko. Predsjednik Sindikata vatrogasaca Mladen Magdiæ nedavno je pobio i onu teoriju koja je bila iznesena nakon preliminarnih rezultata istrage, a koja tvrdi da je tragediju prouzroèio eruptivni požar.

Magdiæ, izmeðu ostalog, tvrdi da do eruptivnog požara dolazi u kanjonima gdje je 70 posto vegetacije, a ostalo kamenje, što kod Kornata nije sluèaj. S njegovim istupima u javnosti ne slaže se i zamjenik naèelnika Stožera zapovjedništva Hrvatske vatrogasne zajednice (HVZ) Slavko Gauž, koji ga naziva "diletantom kojemu se posveæuje previše medijske pozornosti", no obojica se, dva mjeseca nakon tragedije, slažu u jednome: Dražen Slavica ne bi trebao sjediti u pritvoru.

"Da bi Slavica na slobodi mogao utjecati na svjedoke prièe su za malu djecu"

Gauš èinjenicu da se Slavica još uvijek nalazi u pritvoru i da æe tamo do daljnjega i ostati, naziva apsurdnom. Magdiæ smatra da se s istragom "ili hotimice ili namjerno oteže" te da æe netko po završetku istrage Slavici morati platiti golemu odštetu za "vrijeme bespotrebno provedeno u pritvoru".

"To da bi on na slobodi mogao utjecati na moguæe svjedoke prièe su za malu djecu, tom èovjeku je sada jedina briga njegova obitelj", kaže Magdiæ, koji se, kako otkriva u razgovoru za Index, povremeno èuje sa Slavièinom suprugom, koja pak ni sa èim ne želi izlaziti u javnost.

Po tragediji poèele su se nizati teorija za teorijom, poèevši od one da su se na Kornatu možda odvijale tajne vojne vježbe, nakon kojih je na otoku ostala odreðena kolièina opasnih tvari koje su mogle biti dodatnim gorivom za zapaljenje inaèe uglavnom kamenitog podruèja. No, ta se teorija svrstava u one "manje vjerojatne".

"Iako nisam struènjak, mislim da primjerice teorija da su NATO-ovi avioni pri povratku u zraènu bazu Aviano nakon bombardiranja Srbije (baza Aviano u Italiji, u koju su se NATO zrakoplovi vratili nakon bombardiranja Srbije 1999. godine, op.a.) odbacili nekakav teret, nikako ne može stajati, jer da je tamo bila kakva bomba, stradavanje ne bi bilo takvo, tu bi bili polomljeni udovi, tu bi bilo svega", pojašnjava Magdiæ.

Jedna od teorija iznesenih u javnost bila je i ona da su se u helikopteru koji je nesretne vatrogasce dovezao na Kornat, nalazile fosforne vreæice, koje su se kasnije možda pokazale kao dodatno gorivo požaru. "Samo MORH može dati odgovor na to jesu li koristili fosforne vreæice ili ne, posjeduju li te vreæice, prenose li ih helikopterima i slièno", komentira Magdiæ.

Tu je i teorija da je iz helikoptera curio kerozin koji je mogao pošpricati vatrogasce. "To je isto moguæe, razgovarali smo s umirovljenim pilotima koji su rekli da je to apsolutno moguæe. Oni, naime, imaju uslijed nekakvih dogaðanja moguænost da iz svojih spremnika, kao i avioni, ispuste gorivo. Je li došlo do greške pa je sluèajno iscurilo gorivo, ne znamo, no i ta solucija svakako pije vodu", kaže Magdiæ te nastavlja: "Ne vjerujem da bi ijedan pilot na ovom svijetu napravio to da ´zalije´ ljude i da nakon toga samo odleti i ne pomogne im. Ta teorija ne stoji. Po meni struènjaci trebaju analizirati tlo, oni su dio tla veæ analizirali i rekli su da su na njemu naðene èestice ugljikovodika, kao i na tijelima poginulih. Problem je i u kamenju na Kornatu, jer ono nije moglo onako pougljeniti bez nekog gorljivog materijala. Je li to bio fosfor, benzin ili nešto drugo, to nitko od nas ne može reæi osim struènjaka, koji bi trebali uzeti taj kamen i napraviti analizu".

Magdiæ podsjeæa i na teoriju da je pri udaru helikoptera o kamen moglo doæi do ošteæenja gume. "Automatski je tada moglo doæi do ošteæenja amortizera, hidraulike, pa da je iscurilo hidraulièko ulje, ta teorija isto stoji", nastavlja Magdiæ.

Gauš je, s druge strane, puno pažljiviji kada je iznošenje teorija, kao i komentiranje veæ postojeæih, u pitanju.
"Budimo pošteni, toliko je tih insinuacija, ja mogu jedino govoriti o nekim nelogiènostima koje su se pokazale u cijelom sluèaju", kaže Gauš. Zamoljen da nam prokomentira neke od tih nelogiènosti, napominje kako za ništa nema konkretnih dokaza, ali da ga muèi nekoliko pitanja: "Da su neke stvari nelogiène, jesu. Ja, recimo, ne mogu komentirati jesu li tijela na mjestu nesreæe, a o èemu se u posljednje vrijeme prièalo, pomicana ili nisu. Mala nelogiènost po meni je da su helikopteri eventualno nešto odraðivali, a da se nisu prvenstveno posvetili spašavanju. Govori se i o ona dva sata raskoraka u spašavanju, govori se o tome da je bilo ometanja sustava komuniciranja. Ja to ne mogu potvrditi, mogu samo ustvrditi da su to neke od nelogiènosti. Zašto se nakon dva mjeseca govori da æe biti ekspertiza vezano za helikopter, zašto odmah u startu nisu izuzeti svi dokazi? Isto je glupo govoriti da æe Slavica i dalje biti u pritvoru, to je apsurdno", kaže Gauš.

"Smiješno je da Magdiæ kategorièki neke stvari iznosi, bez egzaktnih pristupa samoj problematici. Ja kad sam izlazio u javnost, govorio sam prvenstveno da zaštitim struku, jer na kraju krajeva ispao je kriv zapovjednik vatrogasaca, što nema blage veze ni sa èim. Ti su deèki bili na stotine požara puno zahtjevnijih nego što je to bio ovaj dogaðaj", kaže Gauš, te dodaje kako se "Magdiæu kao problematiènom èovjeku ne bi trebalo posveæivati toliko pažnje", iako ne odbija moguænost ispravnosti njegovih tvrdnji.

Kakva je korist od Kirinove ekspertne skupine?

Predsjednik Udruge profesionalnih vatrogasaca Goran Frankoviæ nedavno se požalio na sporost istrage, kazavši kako ekspertni tim kojega je imenovao ministar Ivica Kirin, nema uvida u službene spise koje o tragediji posjeduje DORH. Mladen Bajiæ, u kojega vatrogasci najèešæe upiru prstom zbog spore istrage, kazao je kako od DORH-a nitko nije ni tražio spise, dok je voða ekspertnog tima Branko Smrekar kazao kako tim radi "punom parom" i da se nada da æe do kraja godine imati izvješæe o tragediji.

"Glasnogovornik MUP-a rekao je da ekspertna skupina mora ustvrditi samo je li bilo kakvog propusta unutar službi koje su bile na terenu, znaèi MORH-a, MUP-a, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, kao i vatrogasaca na terenu. I to je ono što zbunjuje, jer onda ta ekspertna skupina praktièki ne znaèi ništa ako su u njoj i Državna uprava za zaštitu i spašavanje, i MUP i MORH. Jer onda to nije neovisna skupina", kaže Magdiæ, te nastavlja: "Ako se pak radi o tome da oni dokažu na neki naèin eruptivni požar, oni nemaju sve elemente. Prvotno smo mislili da Državno odvjetništvo ne da te dokumente, da bi se nakon toga DORH oèitovao da nitko od njih nije ni zatražio te dokumente. Druga stvar, kako je rekao glasnogovornik MUP-a, po zakonu nitko nema uvida u spise dok DORH i sudstvo ne daju svoju zadnju rijeè. To znaèi da, dok se ne okonèa kompletna istraga, praktièki ta skupina ne može ništa raditi", zakljuèuje.

Upitan o sluèaju ekspertnog tima, Gauš komentira: Sve je to pomalo... ´lud zbunjenoga´. Postoji tu niz pitanja, jedno od njih je može li takav tim imati neku težinu, što se njemu može povjeriti, itd. Ima tu i pravnih stvari, ne znam koliko je to sve pametno", kaže Gauš.

"Požar na Kornatu bio banalan u odnosu na neke druge na hrvatskom priobalju"

Ono o èemu se takoðer prièalo bilo je i pitanje opreme vatrogasaca, odnosno jesu li se poštivali standardi opremanja u sluèaju slanja vatrogasaca na Kornat.

"To je jako duga prièa, kao što prijevoz u ovoj situaciji nije imao nikakve veze s tragedijom, jer oni su na otok mogli doæi bilo kako, tako vatrogascima nikakva naprtnjaèa s vodom ne bi rješila problem. U smislu standardnih operativnih postupaka, na terenu nemamo svi baš jednake pristupe, tako da vjerojatno ima nekih raskoraka. Je li trebala postojati nekakva kvalitetnija priprema u smislu operative, vjerojatno da, tu nema diskusije. No, moram napomenuti da nikada nismo bili u boljoj situaciji nego što smo sada, što ne znaèi da ne možemo biti u još boljoj. No, jesmo li dosegli nekakav maksimum, vjerojatno nismo, radi se i dalje na tome da se ide naprijed. Ovo je bio jedan splet negativnih okolnosti, ovo je bio jedan banalni požar u odnosu na neke koje smo imali na èitavom priobalju. Prema tome, od ovoga se sad stvaraju èitave trakavice, a pitanje je hoæemo li sutra biti efikasniji, možda æemo biti i lošiji, baš zato što se nešto diže ´na entu´. Nikakva garancije na postoje. Sad se govori o nekakvim papirima, o nekakvim uvjerenjima, no požar neæete gasiti s uvjerenjima niti njima rješavati probleme", kaže Gauš.

Jedno od pitanja koje se postavljalo nakon tragedije je ono slanja maloljetnika na gašenje požara, kao i to jesu li vatrogasci na požar išli dobrovoljno ili po nareðenju. Podsjeæamo, najmlaði poginuli na Kornatu bio je 17-godišnji vatrogasac Marko Stanèiæ.

"A koji bi to otac rekao sinu da ne ide gasiti požar, ako bi ovaj to htio? Taj mali je bio na gašenjima požara i prije toga, to su gluposti. Ljudi su sada zateèeni tim tragiènim dogaðajem, no to je jedna istina. Sve obitelji su znale da njihovi sinovi idu i na puno zahtjevnije požare u kojima nisu stradali, a da se stradavanje može dogoditi - može, pogotovo kada se dogodi ovakav jedan splet nesretnih okolnosti i situacija. Zakon kaže da svaki zapovjednik u sluèaju velike nezgode može angažirati osobe stare od 16 do 60 godina", pojašnjava Gauž, koji smatra da se u ovom sluèaju zbog mlaðih vatrogasaca digla veæa pompa jer je u pitanju ovako tragièan dogaðaj.

Gauš odbacuje pretpostavke da su vatrogasci, pogotovo dobrovoljci i oni mlaði, na gašenje požara išli po zapovijedi, a ne dobrovoljno: "Prije svega, svaki naš dobrovoljac se može u bilo kojem trenutku okrenuti i reæi ´Ja ne idem´. Pa ne možete nešto ni profesionalcu narediti, eventualno ga kasnije, ukoliko odbije iæi na intervenciju, možete kazniti nekim stegovnim mjerama. To su nebulozne stvari, nema tu nikakve posebne prisile", kaže Gauš.

"Neka gori Lijepa naša, provizija tu je važna"

Profesor Ivo Baraba iz Posedarja, uvaženi hrvatski zrakoplovni struènjak, koji je predavao na sveuèilištima diljem bivše Jugoslavije; u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani itd., prije nekoliko je tjedana pozvan na sastanak u Zagreb, i to nakon što je sedam godina kucao, kako kaže u razgovoru za Index, na sva moguæa vrata, nudeæi svoj projekt. Njegov projekt, nastavlja, nudi efikasna rješenja vezano za gašenje požara.

Upitan o teorijama vezanima za kornatsku tragediju te ima li neku svoju, odgovara: "Imam toènu teoriju, imam toèno što se dogodilo, ali nemojte me to pitati".

83-godišnji profesor se, kaže, do sada borio za to da Hrvatskoj prezentira svoj patent do kojega je došao nakon niza godina prouèavanja požara, no sada je, kaže "umoran od svega" i namjerava odustati. Osim toga, kaže, za njegov su izum, ako ne u Hrvatskoj, zainteresirani oni u inozemstvu.

Baraba, naime, prednost daje helikopterima koji bi vodenu masu izbacivali zapakiranu u plastiènu ambalažu koja bi se otvarala tek udarom o površinu zemlje. Nakon što je o svom projektu progovorio i u pismu adresiranom na predsjednika Vlade Ivu Sanadera, nedavno je pozvan u Zagreb na sastanak, no i to je , kaže, bio samo sastanak "radi forme".

"Ja svoj projekt nudim veæ sedam godina odgovarajuæim struènjacima, kao i politièarima. Svi oni tvrde da su moje teze apsolutno nedokazane i nenormalne. Pisao sam predsjedniku Vlade. Kome god se obratim, oni to sve šalju Jurinu, koji to sve lagano odbija, pa i ovaj je sastanak bio forme radi, a nije dao nikakve konkretne rezultate", preprièava u razgovoru za Index Baraba.

"Nakon dužeg vremena promatranja požara došao sam do zakljuèka koji je nepobitan, a to je da imamo dosta tehnike i ljudstva, no da su njihovi napori neuèinkoviti. Ogromna je tehnika i ljudska snaga u naponu, a požari se ne gase na vrijeme. Ogromne površine su izgorjele, kod nas je , kako sam slušao nedavno, izgorjelo oko 700 tisuæa hektara zemlje", napominje Baraba.

"Tvrdim da æe uvijek biti ovakva situacija, i izgarat æe velike površine, zbog toga što postoji jedna disproporcija, manje je vode na jedinici površine nego što je kalorièna moæ topline koja se dobije sagorijevanjem materije", objašnjava profesor, kojemu su, kako kaže, savjetovali da sam financira projekt.

"Za realizaciju tog projekta potrebno je 50 tisuæa kuna. Materijali koji su potrebni su vrlo jeftini, lako ih je pribaviti, a jedino što bi trebalo napraviti je uèiniti i malu adaptaciju na helikopterima", nastavlja profesor, koji bi za punjenje gore navedenih ambalaža koristio postojeæe poljski bunare te novoizgraðene brane na gorskim obroncima.

"Kada bi se hvatala kišnica po našim šumskim potocima u Dalmaciji i stvarale rezerve kišnice iz kojih bi se ta voda mogla crpiti i nositi na požarište, to bi, kako su mi rekli, unakazilo teren i prirodu, a ja se pitam gdje to voda i jezera unakazuju prirodu?", kaže Baraba. "Helikopteri prema mom projektu dolaze u prvi plan, kanader je dobar za nisko raslinje i ravnice, jer visina kanadera, pa i helikoptera, zavisi od konfiguracije zemljišta. Usitnjena voda koju oni bacaju odozgo zavisi od brzine vjetra, od brzine leta, od temperature iznad požarišta... Tako da ta voda koju kanader baci ispari i prije nego ona doðe do zemlje. Požari æe se uspješno gasiti onda kada se vodena bomba koju sam i konstruirao, razbije tek kada doðe na tlo, i kada bude puno više vode nego toplotne energije da ona ispari. Onda je gašenje sigurno. To je vrlo jednostavno, a uèinkovito", objašnjava Baraba, koji u Hrvatskoj za svoj projekt ipak nije naišao na zeleno svjetlo.

"Naišao sam na velik otpor, svi se trude da se to ne primjeni, možda neko dobro zaraðuju na dosadašnjem sistemu, možda se drže one 'neka gori lijepa naša, provizija tu je važna'", zakljuèuje Baraba.

Preneseno sa: INDEX

iskreni na 30.10.2007 06:33:23