Za njih nije važno potpaljuju li se požari zbog prekvalifikacije šume u građevinsko zemljište, odnosno zbog ludosti, ili iz kojeg drugog razloga.

Njima nije bitno radi li se o piromanima, luđacima, neopreznosti ili prirodnim katastrofama. Nije im važno dolazi li vatra iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore ili je naša autohtona.

Pomalo ih brine kada nemaju pomoć iz zraka, kada ne pada kiša ili kada puše jak vjetar. Muči ih i to što su temperature na kojima rade često debelo iznad granica izdržljivosti, ili što im smjene ne postoje i što često ne stignu odspavati ni dva sata jer već negdje drugdje gori.

Od početka srpnja u Hrvatskoj je buknulo više od 130 požara ili gotovo četiri dnevno, a na svim su bili i sve će pogasiti. Mediji će spomenuti kako su pritome gorjele masline, borovi, hrastovi, makija, nisko raslinje... Spomenut će i da su izgorjeli drveni nosači električnih vodova, dalekovodni stupovi pa čak i vatrogasna vozila.

Javnost će obavijestiti i o tome kako je izgorjelo čak 1.400 hektara površine nakon čega će se šteta mjeriti u milijunima kuna. Međutim, nitko ne može izbrojiti hektare koji nisu izgorjeli i novce koji porezni obveznici ipak neće morati platiti. Kilometri kvadratni su obranjeni, brojne su kuće čitave, kampovi pošteđeni, turisti i njihovi domaćini spašeni.

No, superherojima koji su sve to obranili ne spremamo javne dočeke na glavnim trgovima. Novinari ih ne pitaju za mišljenje o stanju u državi ih o najboljem filmu koji su posljednjih mjeseci gledali.

Ne interesiraju se za njihov privatni život niti za omiljeni nogometni klub, pjesmu ili boju očiju. I ne trebaju. To su stvari rezervirane za medijske okupatore. Vatrogascima takva promocija treba koliko i sljedeći požar.


Novi list, 04.08.2007

sinek na 04.08.2007 13:35:00