Prijava
Korisnik

Lozinka



Niste korisnik?
Klikni ovdje za registraciju.

Zaboravili ste lozinku?
ZatraĹľite novu Ovdje.
Posljednji ÄŚlanci
VISOKOTLA?NI MODUL P...
In.mem. Dragutin Sti...
KUP DVD ZAPREŠI?
1. KUP DVD GRANEŠINA
4.KUP DVD Repušnica
PRAVILA PORTALA
Dobro dosli
ÄŚlanci hijerarhija
ÄŚlanci poÄŤetna » A - iz vatrogasnog rada i života » Moja prva intervencija
Moja prva intervencija
Prvi čin.....zastor se diže,,,,,,S.I.R.E.N.A......zavija kroz noć.

-mora da sanjam (mislio sam u sebi), to netko isprobava sirenu i nisam dugo ni razmišljao već ćujem mobitel.

- Jel ideš? Požar je!- pita me Zec preko mobitela.

-stižem.



Bilo je to negdje u mijesecu Siječnju 2007. godine. Rano se spustila noć kako to već biva zimi, no ova zima je kratko trajala. Toliko je zatoplilo da su mještani počeli spaljivati korove i niska raslinja. Moji kolege su već bili na dosta požara i pričali su o tome kao da je nešto potpuno obično. Bez adrenalina i uzbuđenja.

Izgarao sam od želje za tom jednom prilikom. Nije da se veselim vatri ili nedaj bože tuđoj nesreći, ali biti dio nečega plemenitog i važnog poseban je osijećaj.

I stigao je čas.

Neznam da li je to bila sreća, sudbina ili Božiji plan koji je rekao "Tražio si pa ti evo sa svim mogućim adrenalinom, zaprekama i opasnostima koje se mogu naći u ovom zvanju.

Noć, vatra, močvarno područje, a i spoznaja da je do prije samo 10 godina ovo bilo okupirano u ratu i tko zna što se sve krije ispod zemlje. Da sam tada odustao mislim da nikada ne bih nastavio.

Prvi čin.....zastor se diže,,,,,,S.I.R.E.N.A......zavija kroz noć.

-mora da sanjam (mislio sam u sebi), to netko isprobava sirenu i nisam dugo ni razmišljao već ćujem mobitel.

- Jel ideš? Požar je!- pita me Zec preko mobitela.

-stižem.



Drugi čin.....

Jurim autom u Josipdol, zaboravljam i kako se šalta. Uvijeren sam kako dolazim među prvima.

Šok......

Neki već sijedaju u kombija!.Nemoguće.....mora da spavaju obučeni.

Ne znam gdje je roba, čizme,kaciga........

Požuruju me.

-Obuci se u kombiju!. -neko viče



Kombi je pun i moram otraga u tovarni prostor. zalupaju se vrata. Mrak.

Već jurimo, a ja ne znam ni gdije sam, ni gdje mi je oprema oko mene, a bome ni kamo idemo.

Valjam se po naprtnjačama i metlanicama dok navlačim kombinezon.

Već sam mokar. Jedna naprtnjača curi. Ne žalim se. Dok kombi juri kroz zavoje ja se foram na guzici. Oblačim cipele. PA NI ŽNJIRAVCI NISU UVUČENI.

Napokon se kompletiram.

I dalje me razbacuje po prtljažniku. Cijela mi je guzica mokra. Da mi je znati tko to tako vozi. Koda nas je ukralo. (Vidim Stipu za volanom).



Treći čin......

Veza bruji....ne razaznajem u buci što pričaju. Kroz prozor vidim plamenove u daljini. Netko kaže da smo u Latinu.Mislim, pa to nije naše područje. Neko kaže kako su nas pozvali u ispomoć.

Špela otvara prtljažnik i bauljam van. Sav sam nažuljan......I mokar.

Prvi put mi je i nemam pojma šta ću radit. Držim se Stipe i idem za njim.

Kaže da budemo oprezni jer idemo u močvaru.

E da mi je neko rekao da močvara gori , ne bih mu vijerovao.

Gori suhi dio trstike koji viri iznad vode. U blizini je željeznićka pruga pa treba osigurati nesmetan promet.

Uzimam metlanicu i koračam. Fljas. Do košćice u vodi.

Prilazimo vatri i osjećam toplinu na licu i dim u očima. Malo peče.

Spustit ću vizir pa će biti bolje.

Ne ide. Zaglavio je. Skinem kacigu kad ono.....Dobro da je mrak pa da nitko nije vidio. Kaciga je okrenuta u natrag.



Lupam kao sumanut po vatri. Više raspirujemj nego gasim. Uskoro se privikavam i već sve ide kako treba.

Pogasili smo jedan požar i idemo na drugi. Gori na 4- 5 mjesti.

Sad sam već pravi vatrogasac i više ne idem za Stipom.

Zec nosi naprtnjaču, pratim ga u stopu. Zaobilazimo visoku travu i idemo preko omanjeg jarka. treba ga samo malo preskočiti.

Fljas....Zec se kupa, ja skoro za njim. Mislim da sam ga malo i pogurnuo jer sam bio preblizu.

Malo se smijemo i idemo dalje. Gasimo i gotovo.



Gori na još jednom mjestu.

ma sad sam već faca. Idem prvi, a Špela za mnom. Gasimo redom do kraja.

Još samo par udaraca i gotovo.

A sad opet šamar. Okrenem se. Mrkli mrak. Samo u daljini 300-400 metara fleš na kombiju koji više smeta nego pomaže da idim kuda gazimo. Bateriju naravno nemamo.

Fljas...........(e sad mislite da sam ja).......nisam...Špela se okupao na samom kraju.

Nekako dogacamo do ceste. Pozdravljamo se sa dečkima iz Javne Vatrogasne iz Ogulina i pičimo u spremište.

Mislim da je za prvi puta bilo dovoljno adrenalina. Mokar sam i umoran, ali zadovoljan.



Čin četvrti....

Opet sam u prtljažniku, sjedim na mokrom podu, ali mi ne smeta.

Dolazimo u sprmište i za nagradu moram još i cipele urediti.

Mislim kako nisu moje. No nekako se bojim da netko prigovori pa ipak čistim.

Eto, tako sam ja izgubio nevinost u vatrogascima.



Zastor se spušta i pljesak....



p.s. Nikome nisam rekao , ali ovo je bila jedna od najboljih stavri koje su mi se dogodile u životu.

Na prvom mjestu je uvijek moja kćer Magdalena i žena Andrea.

http://mrax.blog.hr
Postovao Mrax na 15.03.2008 04:44:13
Komentari
#1 stjepan

na 15. oľujka 2008 07:44
SJAJNO SI OVO NAPISAO ! kao da sam to sve promatrao iz neposredne blizine
#2 marija

na 15. oľujka 2008 08:39
Mrax svaka i čast na ovome...Stvarno si super to napisao i drago mi je što si to svoje prvo iskustvo podijelio s nama svima.WinkWinkSmileSmile
#3 Mrax

na 15. oľujka 2008 14:39
hvala. Tada sam još bio neiskusan, a sada kad sam iskusan smatram da još puno toga moram naučiti. Učiš dok si živ.
Pročitajte još neke zgode na http://mrax.blog.hr
#4 BudoM

na 15. oľujka 2008 20:47
Da Mrax, to je to!
Zbog toga postadoh dio ekipe, dijelom svih nas. Preporučit ću tvoj članak prijateljima koji nisu vatrogasci. sjetio si me nekih intervencija i osjetio sam adrenalin koji prostruji žilama kada čujem sirenu. S time živimo, s time umiremo, to jesmo. VATROGASCI
#5 sbreza10

na 15. oľujka 2008 22:40
Bravo Mrax!!! Eti vidiš da znaš ti i lijepe stvari pisati!!!
#6 Mrax

na 16. oľujka 2008 16:20
Još jedna isprika Sbreza10.
#7 PLAMEN

na 17. oľujka 2008 17:37
Svaka čast majstore! Wink
#8 Lou

na 19. oľujka 2008 13:49
Kada pređeš trocifreni broj, udari adrenalina počinju smetati organizmu. Kada u sitne sate dok normalni ljudi spavaju izlaziš na intervenciju pod stresom i slikom šta možeš očekivati (ništa dobroga).Dok po putu gledaš smrknuta lica tvojih kolega koji vrte isti film dok se u vozilu opremaju i pripremaju za ....
Kada otupiš na neke scene, a neke počneš intezivno doživljavati.
Nema tu romantike - samo krv, znoj i suze.
Najveće priznanje je kada netko pametan kaže - ja Vaš posao ne bih mogao raditi. A ja ga ne bih mijenjao ni za šta na svijetu.
#9 Mrax

na 21. oľujka 2008 08:08
Tako je. Samo se nadam da nikada neću morati doći u priliku gledati ružne scene. one jesu naša realnost, ali dobro se nadati
#10 sbreza10

na 22. oľujka 2008 15:58
Ja sam mislio da sam toliko čvrst da nikada neće krv, nagorjelo ljudsko meso, kosti koje vire, miris mješavine benzina i krvi, zapomaganja i urlik bespomočnih , ući u moju podsvijest! Prevario sam se: sa godinama počinješ sanjati!! To je naš život!!
Ostavi komentar
Molimo logirajte se da ostavite komentar.
Ocjena
Samo korisnici mogu ocjeniti.

Molimo da se prijavite ili registrujete da bi ostavili Vašu ocjenu.

Odlično! Odlično! 100% [4 Ocjena]
Vrlo dobro Vrlo dobro 0% [Nije ocjenjeno]
Dobro Dobro 0% [Nije ocjenjeno]
Prosječno Prosječno 0% [Nije ocjenjeno]
Loše Loše 0% [Nije ocjenjeno]
Uvjeti objave:

UPOZORENJE
organizatorima
OBAVEZNO !
ZADNJI OGLASI:
dbonin u 16:05:19
Motorna visokotla?na pumpa + visokotla?no vitlo ( el. namatanje ) - Motor 13K...
DVDIvanec u 11:58:44
[b]Dobrovoljno vatrogasno društvo Ivanec prodaje Magirus Deutz 192 D13 autoljest...
sasok413 u 20:31:49
Nadogradnja za vatrogasno vozilo za dvoosovinca pne-
umatski reflektor na krov...
wtomek u 21:38:36
DVD Farkaševac prodaje vatrogasno vozilo: Marka: TAM 130 T 11 Godina proizvodn...
Acivi u 10:56:49
[b]DVD Donji Kraljevec[/b] ima za prodaju [b]mehaničke ljestve, ispravno i o...