Iz naslova kao aktualnog pitanja koje se provlači već dulje vrijeme u Hrvata, a koje glasi Gasi li se dobrovoljno vatrogastvo? proizašlo je logično pitanje:
Gasi li se profesionalno vatrogastvo?
Kako bi dobili odgovor da li se ono stvarno gasi treba pitanje proširiti:
Što je to uopće profesionalno vatrogastvo?
Da li je profesionalno vatrogastvo izraz za
(a) vrhunski obavljenu vatrogasna djelatnost, da li li su to
( profesionalni vatrogasci ili je to izraz koji se odnosi samo na
(c) profesionalne postrojbe. Mislim da sve nabrojeno pripada izrazu
profesionalno vatrogastvo.
(a) Vrhunsku vatrogasnu djelatnost trebale bi obavljati vatrogasne postrojbe
neovisno da li su osnovane po zakonu oustanovama (JVP) ili po zakonu o
udrugama (DVD).
Vrhunski obaviti vatrogasnu djelatnost znači da svakom građaninu u svako doba na svakoj točci RH u roku od 15 minuta po pravilima
struke treba pružiti maksimalnu zaštitu. Budimo iskreni, iako je vatrogasna djelatnost ponegdje stvarno vrhunski organizirana (i JVP i DVD), još je mnogo prostora gdje se dobrano zaostaje u odnosu na razvijene sredine i ako se sve sagleda iz kuta trećeg tisućljeća i suvremenih tehnologija, tada se nad
izrazom profesionalno vatrogastvo treba zamisliti.
( Profesionalni vatrogasci su osobe koje za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju uvjete temeljem vatrogasnog zakona.
Jedan od uvjeta je osposobljenost. Za profesionalnog vatrogasca, odnosno vatrogasnog tehničara, obrazovanje je organizirano na visokoj razini, ali nedorečeno je jer npr. nakon osposobljavanja još uvijek vatrogasac nema „papir“ za rukovanje motornom pilom.
Pravi problem je što visokostručno obrazovanje, koje bi uključilo znanstveni pristup vatrogastvu, posebno kod požara raslinja, uopće nije sustavno organizirano, pa ustvari ne postoji.
Ljudi koji zarađuju za život provodeći vatrogasnu djelatnost, zaposlenici su osim postrojbi osnovanih po zakonu o ustanovama (JVP) i postrojbi osnovanih po zakonu o udrugama(DVD). Ti zaposlenici od postrojbe do postrojbe različito su opremljeni i uvježbani te različito nagrađeni za svoj rad.
Razlike postoje i u sklopu onih koji su osnovani po zakonu o ustanovama a pogotovo kod onih koji su osnovani po zakonu o udrugama. Loše je što su dobar dio zaposlenika samo tijelom u postrojbi dok su duhom negdje u nekom paralelnom „biznisu“, fušu.
(c) Iz Domovinskog rata smo izašli sa profesionalnim vatrogasnim postrojbama koje su se zvale brigadama. To su bile najjače postrojbe i tek nekoliko njih su bile stvarni, vrhunski nositelji i predvodnici struke. Slijednici tih postrojbi danas su svakako i dalje visoko profesionalne postrojbe. Međutim, u svakoj priči postoji ali. Ali danas je veliki broj profesionalnih postrojbi koje imaju u svome sastavu ukupno vatrogasaca koliko neke postrojbe imaju u jednoj smjeni jedne ispostave, te su toliko suprotne onim brigadama da ću kazati kako za pitanje iz naslova ima previše nepovoljnih argumenata za što bi trebao napisati drugi tekst.
Dakle, oni koji vrhunski obavljaju posao i stvarno žive za i od vatrogastva te su pripadnici postrojbe koja može odraditi ama baš svaki zadatak bez zastajkivanja i traženja pomoći, teško mogu pretegnuti nepovoljni uteg velikog broja postrojbi s po 13-ak vatrogasaca.
Ne možemo kazati da se gasi ono što smo pod profesionalnim vatrogastvom potpisali (a,b,c), ali da ne napreduje kako dolikuje i kako mi to proklamiramo i to je točno. Također, ma kako to gledali za ukupno uloženi novac trebalo bi dobiti više.
Kada je u pitanju opće povjerenje u profesionalno vatrogastvo, djelatnost, osobe i postrojbe, mislim da se ono nije izgubilo ali mislim da se međusobno povjerenje unutar ukupnog vatrogastva pa i profesionalnog opasno „razvodnilo“. To nije dobro ako se zna da je zakonodavac već u prvom članku Zakona o vatrogastvu, vatrogasnu djelatnost osim stručnom okarakterizirao kao humanitarnom što je krutom pravničkom rječniku bilo sigurno teško ukomponirati, ali je zaslužilo.
Kada je u pitanju opće povjerenje u profesionalno vatrogastvo, djelatnost, osobe i postrojbe, mislim da se ono nije izgubilo ali mislim da se međusobno povjerenje unutar ukupnog vatrogastva pa i profesionalnog opasno „razvodnilo“. lijepo rečeno no nedorečeno -možda će se jednoga dana ipak saznati pravi krivac za ovakvo stanje - jačenje financijske osnove Dobrovoljnog vatrogastva između ostaloga i novim načinom financiranja - o čemu se nedavno govorilo i ovdje na ovom potalu je nova kvaliteta kojom se profesionalni vatrogasci ne gube ništa a jača se ukupna snaga Hrvatskoga vatrogastva, a ovo što Brq reče je apsolutna istina "Svi vatrogasci dobrovoljni ili profesionalni bez iznimaka kad obavljaju vatrogasnu djeltnost moraju je obavljati profesionalno."od koje ne treba okretati glavu i kojoj u svakoj prilici treba dati potpunu i kvalitetnu podršku na svim razinama tek tada neće biti upitan ni jedan ni drugi ustrojstveni oblik već će se govriti samo o visokoj razini Hrvatskoga vatrogastva -a ta ja činjenica prepoznata odavno i ima svoje duboke korjene u srcu svakoga vatrogasca.
Pitanje je da li vatrogasci bilo profesionalni bilo dobrovoljni (ne praveći razliku) ZNAJU obavljati vatrogasnu djelatnost profesionalno? Ne mislim da smo mi većim dijelom krivi zbog toga nego zato što nemamo priliku dalje se usavršavati-to je ono što je gosp. Miše spomenuo kroz nedostatak formalnog visokog obrazovanja u vatrogastvu. Nema sustavnog daljeg obrazovanja, praćenja novih tehnologija i tehnika, svaka čast pojedincima i pojedinim seminarima, ali za mnoge operativce ti seminari nisu dostupni. Naravno ni prvi dio posta se ne odnosi na sve nas, ali trebali bi bolje i to je ono što je pisac htio reći. To je tekst za cijenjeno vodstvo vatrogasaca i dobrovoljno i profesionalno u Hrvata. Možda je bolje da živimo u neznanju. Sa neznalicama se lakše barata i manipulira. Neznalice imaju više vremena za podmetanja, tračanje i svađu tko je potrebniji DVD ili PROFI. Neznalice su protiv vježbanja i struke jer onda dolazi na vidjelo njihova nesposobnost. Neznalice su protiv jer se trebaju odmoriti od i za fuš.
Neka mi netko definira: Što znaći obavljati vatrogasnu djelatnost profesionalno s naglaskom u Hrvatskoj? (Molim bez floskula).
Pokušat ću dati svoju skromnu subjektivnu analizu i viđenje vatrogastva u RH sa nekim prijedlozima. O problemima u vatrogastvu, ali i o mogućim rješavanjima tih problema razmišljali i razgovarali smo i prije ovog tragičnog događaja, ali sada sam mišljenja da o svemu vezanom za vatrogastvo trebamo govoriti još glasnije zbog svih nas koji se bavimo ovim poslom, zbog kolega koji su stradali, ali i onih koji će se u budućnosti baviti ovim poslom. Ova analiza nije direktno povezna sa tragičnim događajem na Kornatima nego se više bavi općenitim stanjem u vatrogastvu.
ŠKOLOVANJE
Nedostatak nastavka školovanja nakon završene prekvalifikacije za zanimanje vatrogasca je po mojem skromnom mišljenju jedan od većih problema mada svi navedeni problemi neki više neki manje čine jednu cjelinu koja bi u mnogome unaprijedila stanje u hrvatskom vatrogastvu.
Zašto školovanje.
Danas u RH ne postoji sustav obrazovanja vatrogasnih kadrova kojom oni mogu steći višu ili visoku stručnu spremu što je manje bitno, a važnije je da ne mogu steći ni znanja potrebna za obavljanje tako zahtjevnog posla kao što je zapovijedanje odnosno rukovođenje vatrogasnim postrojbama i intervencijama. Hvalevrijedno je otvaranje smjera zaštite od požara na Visokoj školi za sigurnost koja je u ovih zadnjih nekoliko godina obrazovala veći broj vatrogasnog kadra, ali po mojem skromnom mišljenju to nije ustanova koja može same operativce kvalitetno pripremiti za izazove vatrogastva današnjice, a još manje u budućnosti.
Kada bi postojalo visoko obrazovanje za vatrogasni kadar vjerojatno bi se i uvjeti za zapošljavanje zapovjednika u postrojbama ujednačili odnosno uskratila bi se prilika mnogima koji do dana zaposlenja u vatrogasnim postrojbama na najodgovornijim mjestima nisu uopće osjetili dim od požara (eventualno roštilja) te bi se time smanjio i broj kadrova po političkoj liniji koji također predstavljaju veliku opasnost jer moraju kalkulirati i dodvoravati se politici koja ih je postavila i tu jednostavno nema sreće i onda se takve postrojbe pretvaraju u komunalna poduzeća te moraju izvršavati niz poslova koji s vatrogastvom nemaju nikakve veze.
Ne moram niti napominjati koliko bi kvalitetno cjeloživotno (danas tako popularno) vatrogasno obrazovanje pridonijelo kvalitetnijem obavljanju vatrogasnih intervencija, kvalitetnijem iskorištavanju vatrogasnih resursa, smanjenju šteta, ali i očuvanja zdravlja, a sigurno i naših, ali i tuđih života.
Zato visoka ili barem viša odnosno specijalistička vatrogasna škola čim prije, kadrova bi se našlo budući da u vatrogastvu ima ljudi koji su kvalitetni, pametni, vrijedni, željni znanja jedino što vrlo često nemaju prilike za dokazivanje no to je tema za sebe. Stručan obrazovan, kvalitetan i motiviran kadar nije prijetnja kvalitetnim zapovjednicima, oni su bogatstvo i vrijednost!
Prijedlog: Cjeloživotno vatrogasno obrazovanje i visoka vatrogasna škola odnosno specijalizacija.
VATROGASNI KADAR
Biti vatrogasac je poziv koji se može usporediti sa vrlo malo zanimanja kojima se ljudi bave.
Zašto se odlučujemo biti vatrogasci? Neki se odlučuju biti vatrogasci bilo profesionalni ili dobrovoljni iz ljubavi, entuzijazma, humanosti, neki su se tu našli stjecajem okolnosti čuli su da traže vatrogasce, a imali su lošu plaču prije, ali svoj sadašnji posao odrađuju profesionalno, dok neki od nas, zato da imaju više vremena za dodatna zanimanja kojima se bave i dolaze na posao da im prođe vrijeme, da se odmore, ima nas svakakvih. Nije dobro ukoliko u postrojbama prevladavaju ovi drugi, ali u nedostatku bilo kakve motivacije i mogućnosti napredovanja i stjecanja znanja mnogo onih prvih s vremenom postaju ljudi koji samo odrađuju posao.
Prijedlog: - kvalitetniji odabir vatrogasnog kadra, više vatrogasaca koji vatrogastvo žive, a manje onih koji ga odrađuju.
LJEČNIČKI PREGLEDI
Većina nas koji znamo nešto o vatrogastvu znamo da smo zdravi ljudi mogu odraditi posao. Svima bi nam trebao biti cilj da poživimo čim dulje, u tu svrhu vjerojatno su i obavezni liječnički pregledi kako prije samog zapošljavanja, ali isto tako tijekom bavljenja ovim poslom bilo profesionalno ili dobrovoljno. Ali samo kvalitetni i profesionalno odrađeni te ujednačeni liječnički pregledi nam to omogućavaju. Postavljam pitanje da li je manje zlo biti «izmaltretiran» kvalitetnim liječničkim pregledom, možebitnim otkrićem neke lakše ili teže bolesti, početi se liječiti pa makar biti raspoređen na drugo radno mjesto, pa čak i ostati bez posla, ali ostati ŽIV ili barem dulje živ ili raditi preglede radi reda da se zadovolji forma i umrijeti na intervenciji, neposredno nakon nje ili se teško razboljeti?
Prijedlog: - ustrojiti «vatrogasnu» medicinu rada na nivou RH sa zadatkom praćenja, unapređivanja, preveniranja i ujednačavanja i svega vezanog uz posao vatrogasca, ne treba zaboraviti ni zanemariti psihijatrijski (psihološki) aspekt vatrogasnog poziva, stres, da li mi osjećamo oblik PTSP-a nakon teških i krvavih intervencija, sigurno da bi neka stručna služba
pomogla da obitelji stradalih vatrogasaca lakše podnesu gubitak najmilijih. Nažalost ginut ćemo i dalje. Svuda u svijetu vatrogasci ginu i mi smo toga svjesni, naravno da mislimo da nećemo to biti baš mi, ali baš zato što smo svjesni da su nam šanse da nastradamo veće isto kao policajcima, vojnicima, pirotehničarima zato neka se drugi ne ljute, ali mi vrijedimo i zaslužujemo bolje.
USTROJ VATROGASTVA
Budući da je aktualno pitanje mijenjati sadašnji ustroj vračati pod MUP ili osnovati ministarstvo vatrogastva ili nešto drugo, treće, peto mislim da je nama vatrogascima manje važno.
VAŽNO je osigurati - ravnomjeran razvoj vatrogastva na području cijele RH,
- osigurati približno ravnomjeran sustav osnovnog financiranja
Što donosi centralizacija koja je bila aktualna za vrijeme MUP-a, naravno da se svi koji pamtimo vremena pod MUP-om bojimo jedne uravnilovke gdje nam je svima bilo podjednako loše, ali smo bili podjednako sigurni ma što to značilo. Za tim vremenima žale one postrojbe koje se nisu puno razvojno odmakle od tog vremena, ali to mogu ponajprije zahvaliti ponajprije nekvalitetnom zapovjednom kadru koji nije našao načina da zajedno sa lokalnom zajednicom unaprijedi vatrogastvo na svom području odgovornosti, dozvoljavam da je bilo i objektivnih okolnosti, ali ima na sreću i onih postrojbi, ali i čitavih regija koje su značajno otišle naprijed i sablažnjavaju se povratku pod MUP.
Te postrojbe trebaju biti primjer, biti ponosni na svoj napredak, ali sudjelovati i u unapređivanju ostalih postrojbi kroz prenošenje iskustva, znanja i svega ostalog što će unaprijediti cjelokupno vatrogastvo, i to kroz službu (po mom mišljenju SLUŽBU ZA VATROGASTVO), ali koja će se baviti unapređivanjem vatrogastva na cijelom području RH i to svih 365 dana u godini i ne samo za priobalje.
Za osiguranje ravnomjernog razvitka vatrogastva treba više aktivirati resore koji mislim da već jesu ustrojeni pri službi za vatrogastvo kao što je odjel za tehniku. Treba konačno usvojiti jedinstvenu tipizaciju vatrogasnih vozila koja će vrijediti u cijeloj RH da i vatrogasac iz Čakovca kad dođe u Dubrovnik zna što može očekivati od vatrogasne opreme u prvom desnom spremniku navalnog vozila. (manje improvizacije u odabiru i opremanju vozila)
Ne treba izmišljati toplu vodu već prepisati od onih koji su to već napravili naravno uz modifikaciju (ne improvizaciju - inače improvizacija u vatrogastvu je po mom mišljenju najveće zlo, treba ju svesti na najmanju moguću mjeru, a ona danas u nekim postrojbama i prevladava) svojstvenu našim zakonima i pravilnicima, ali vodeći računa i o približavanju EU. Odjel za tehniku treba više ići po terenu, biti glavna stručna i savjetodavna služba prilikom nabavke tehnike, uvođenja novih tehnologija, ispitivanja naravno u suradnji sa drugim institucijama npr. vatrogasnom školom.
Odjel za tjelesnu spremu sa stručnjacima za tjelesnu spremu vatrogasaca također da napravi plan, provodi ga na terenu, osigura kontinuirano provođenje tjelesnih aktivnosti, ali i provjeru tjelesne spreme vatrogasaca za područje RH.
Kako je su za kemijski proces gorenja potrebne tri osnovna uvjeta (goriva tvar, oksidans i temperatura paljenja) tako je za vatrogasca da bi bio vatrogasac uvjet da zna, da ima s čime i da može. Jedno bez drugoga ne može i tu fizička sprema ima i te kako važnu ulogu, a danas smo prepušteni sami sebi i pojedinačnim inicijativama, a fali nam sustav.
INSPEKCIJSKI NADZOR
Inspekcijski nadzor prvo treba urediti na način tko je za što odgovoran. Za što inspektori MUP-a, a za što inspektori DUZS i ostale inspekcijske službe. One prije svega trebaju imati za cilj da vatrogasci imaju što manje posla na način da natjeraju sve subjekte koji su dužni zakonski urediti zaštitu od požara da to i provode. Natjerati općine i gradove te sve poslovne subjekte kojima je to obaveza da donesu realne procjene i na temelju njih planove zaštite od požara, a tek kada bude osiguran ravnomjeran razvoj postrojbi bilo profesionalnih ili dobrovoljnih da osiguraju ravnomjerno, a ne selektivno utvrđivanje, a onda i sankcioniranje mogućih nedostataka i propusta u vatrogasnim postrojbama.
Prijedlog: uključiti u inspekcijske službe pa makar na nižoj razini vatrogasne kadrove koji to žele, a nisu u mogućnosti obavljati posao profesionalnog vatrogasca zbog godina života, lakše bolesti i sl.
ZAKON O VATROGASTVU
Mnoge odredbe važećeg Zakona o vatrogastvu jednostavno nisu dobre i dovode do niza nelogičnosti. Općenito Zakon dozvoljava veliku slobodu tj. da si lokalna zajednica organizira vatrogastvo na svom području kako želi (profesionalno putem javnih postrojbi, dobrovoljno sa profesionalnom jezgrom, putem dobrovoljaca) to je naizgled dobro, ali ta po mojem mišljenju prevelika sloboda uz nedovoljno izražen inspekcijski nadzor dovodi do nejednake vatrozaštite na području cijele RH, a time se izravno krši Ustav RH koji svojim odredbama jamči jednako pravo na zaštitu zdravlja, imovine itd. svim svojim građanima.
Nadalje, velika je nelogičnost da zapovjednici koji profesionalno obavlja svoju dužnost odgovaraju područnom vatrogasnom zapovjedniku (bilo grada ili općine) koji ne mora biti profesionalac (često i sa nižom školskom ili stručnom spremom), tu se mora znati koje dužnosti zahtijevaju i koju stručnu spremu, itd.
Prijedlog: - točno propisati radna mjesta, potrebnu stručnu spremu i potrebne kvalifikacije, nema ako on obavlja dužnost profesionalno onda ovo ili ako dužnost obavlja dobrovoljno onda ono, točno se mora znati od vrha do dna koja mjesta su profesionalna, a koja mogu biti dobrovoljna i volonterska.
ZBRINJAVANJE VATROGASACA KOJI NE ZADOVOLJAVAJU UVJETE (zbog bolesti, starosti i sl.)
Svi mi koji se bavimo vatrogastvom bilo dobrovoljno, ali pogotovo profesionalci svjesni smo da se već nakon 45 godine života smanjuju naše fizičke sposobnosti na intervenciji (da ne spominjem 55 pa nadalje). To su godine kada se fizički ne može dati više optimum na intervenciji, ali šteta je ne iskoristiti njihovo znanje, iskustvo i još mnogo štošta.
Danas ti ljudi kada odu u mirovinu vrlo se rijetko priključuju DVD društvima, a to im je jedina mogućnost da i dalje ostanu u vatrogastvu.
Prijedlog: - da se omogući da se dio ljudi koji za to pokažu interes postanu inspektori zaštite od požara (niže razine) tako da ti ljudi koji imaju golemo iskustvo mogu nastaviti obavljati više nego koristan posao budući da očito nešto općenito u zaštiti od požara ne štima. U zadnje vrijeme imamo sve više požara sa tragičnim posljedicama i kod građana, ali nažalost i nas samih.
- također da se ti ljudi nastave raditi u županijskim uredima DUZS kao dispečeri jer posjeduju iskustvo i na sličnim mjestima. Naravno za tako nešto treba pripremiti i zakonske odredbe, a one u konačnici pridonose direktnoj uštedi novaca, većoj sigurnosti građana, ali i sigurnosti vatrogasaca da će biti na neki način zbrinuti na općeprihvatljiv način.
ZAKLJUČAK
U vatrogastvu, ali općenito zaštiti od požara ima puno mjesta za napredak. Ne tvrdim da ništa ne valja i da treba početi od početka, ali sigurno želim da se neke stvari dovedu na višu razinu. Bit ću iskren prvenstveno:
- zbog mene jer mi je glava i onako u torbi, toga sam svjestan ja, ali i moja i naše obitelji dok god idemo na vatrogasne intervencije.
- zbog Vas dragi kolege bilo dobrovoljni ili profesionalni koji odrađujemo posao,
- zbog nastradalih kolega koji su dali svoje živote, da se ne ponovi na takav način. Rekao sam da smo ginuli i da ćemo ginuti i dalje, ali to ne smiju biti ljudi koji ne zadovoljavaju osnovne uvjete za vatrogasce (da sad ne nabrajam koje).
- zbog onih među nama (zapovjednik Slavica i drugi) koji plaćaju danak ovog i ovakvog sustava vatrogastva i ljudi u sustavu.
- zbog svih onih koji će se u budućnosti baviti vatrogastvom i zaštitom od požara u RH i da ne ponavljam više.
Ovo neka bude podloga za konstruktivan razgovor svih onih koji žele dobro sebi, ali i svima nama.
Ja znam da smo o ovim stvarima razgovarali bezbroj puta analizirajući ih, ali da li će netko mjerodavan iznaći način da neke stvari poboljša i da se da prilika onima koji znaju i hoće, vidjet ćemo.
Sigurno da nisam nabrojao sve stvari u vatrogastvu koje bi mogle biti bolje zato svi Vi koji živite vatrogastvo dajte svoje konstruktivne prijedloge pa možda se nešto i ostvari, a ovo moje razmišljanje neka bude podloga za daljnje nadograđivanje i napredak.
Vaš Jozo!
Ovo sam napisao nakon kornatske tragedije, volio bih da mi g. Miše da komentar!
Mislim da se u mnogočemu slažemo!
Kratko rečeno trebamo SUSTAV.
Sustav odabira, školovanja i obrazovanja kadrova.
Sustav napredovanja u službi.
Sustav odabira, tipiziranja, opremanja vozila
Sustav osobne zaštitne opreme.
Sustav zapovjedanja i rukovođenja.
Sustav nadzora i inspekcije.
A imamo......sedmoglavu aždaju čije se glave međusobno grizu i vuku svaka na svoju stranu - a tijelo je samo jedno.
Na zapadu ništa novo, gospodo. Profesionalno vatrogastvo postaje menagerstvo I vrste te tako neke JVP-e treba da promjene ime u JAVNE MENAGERSKE POSTROJBE - SPOREDNA DJELATNOST "VATROGASTVO".
Kao prvo dao bih odgorvor na naslov, da VZH pokušava ugasiti profesionalno vatrogastvo o RH.
Obrazloženje: g. Miše (iako ga teškim srcem zovem gospodinom nakon svih natpisa protiv prof. vatrogatva, pa ću ga u daljnjem tekstu zvati samo Miše) prezimena Miloslavić (sva sreća da nije Jugoslavić) sustavno i temeljito pokušava (mada neznam po čijem nalogu) ugasiti ili obezvrijediti prof. vatrogastvo RH.
Kao prvo zamolio bih Miše da objasni koja je razlika između svega onoga što je nabrojao pod pojmom prof. vatrogastva.
Naime zanima me ako Miše može objasniti koliko DVD-a može obaviti intervenciju spašavanja na autoputu diljem RH. Vjerujem da bi ih se na prste jedne ruke moglo nabrojati. Čak i da ih je više vrijeme okupljanja DVD od 15 min (što je po zakonu a svjesni smo da je često i duže) može imati samo tragične posljedice. Za razliku od JVP koje izlaze u roku 1 min. Nadalje neka objasni koliko DVD može obaviti sanaciju samo nakon prometne nezgode, da ne spominjem veća onećišćenja kao do kojeg je moglo doći nedavno u Sisku, (30000 lit. goriva a isteklo cca 200).
Naime dali Miše smatra da ja kao prof. vatrogasac mogu biti odsutan duhom (bez obzira na fuš) prilikom neke prometne nezgode a gdje ima povrijeđenih koje treba osloboditi iz vozila. Ako to smatra zanima me kako će pripadnik DVD-a kojeg dignu u 02.30 ujutro a u 06.00 mora na posao kod nekog privatnika biti priseban duhom. Po meni je to teška iluzija. Ili će mu možda zakonski rok za okupljanje od 15 min biti dovoljan da se pribere duhom. A što ako treba obaviti bilo kakav vid sanacije koja traje???
No da ne duljim, Mišino poznavanje prof. vatrogastva koje tako sustavno napada seže i do domovinskog rata pa tako navodi nebulozu oko brigada. Sve vatrogasne postrojbe su prestale biti brigade i postale postrojbe samo to g. Jugoslavić oćito nezna.
Volio bih ga citirati pa tako kaže:"Ne možemo kazati da se gasi ono što smo pod profesionalnim vatrogastvom potpisali (a,b,c), ali da ne napreduje kako dolikuje i kako mi to proklamiramo i to je točno. Također, ma kako to gledali za ukupno uloženi novac trebalo bi dobiti više." Mislim da bi Miše trebao ljudima objasniti koliko je VZH uložila u JVP ili DVD u opremu za sanacije, ili npr. sanacije, spašavanje na moru ili rijekama i sl. Ma to šta vi kako kažete proklamirate je pranje i trošenje novaca na ina natjecanja tipa 3/1a i nebrojene fešte.
I još jedan citatTo nije dobro ako se zna da je zakonodavac već u prvom članku Zakona o vatrogastvu, vatrogasnu djelatnost osim stručnom okarakterizirao kao humanitarnom što je krutom pravničkom rječniku bilo sigurno teško ukomponirati, ali je zaslužilo.
Ako vi smatrate da je tome tako ( a pišete ispred VZH ) onda je žali bože vaše funkcije i rada u hrvatskom vatrogastvu. Onda neka va pravnici idu gasiti požare. Naime šta je VZH poduzela da se status prof. vatrogasaca poboljša??? Šta s nama kada ne budemo više mogli zadovoljiti zdravstveni pregled? Šta je bilo 2000. god. kad smo izgubili beneficiju koju i dalje uplačujemo? Dali uopće VZH
smatra da smo njezini članovi? Ili smatra da smo oni koje treba sustavno pljuvati i gaziti da sačuvalu svoje fotelje???
Da me nebiste krivo shvatili svi koji ćete odgovoriti na ovaj post, inače sam djelatnik JVP i pripadnik DVD-a pa vrlo dobro znam o čemu pričam, a g. Acivia bih zamolio da ovi post prenese g. Miši s zamolbom za odgovor. Unaprijed hvala.
Ma to šta vi kako kažete proklamirate je pranje i trošenje novaca na ina natjecanja tipa 3/1a i nebrojene fešte.
zbog ovakvih izjava mi se pocelo gadit prof vatrogastvo i svaka (od nebrojeno mnogo) minuta provedena pomazuci PROFESIONALCIMA na intervencijama!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Oprostite na smetnji!!!
na 14. lipnja 2008 10:41
na 14. lipnja 2008 11:10
na 14. lipnja 2008 13:01
na 14. lipnja 2008 21:20
na 15. lipnja 2008 16:18
na 15. lipnja 2008 16:36
na 15. lipnja 2008 22:42
na 17. lipnja 2008 08:27
na 18. lipnja 2008 15:58
na 19. lipnja 2008 08:21