Mario Jozi�, pripadnik DVD-a Vodice.(audio)

Tipi�nom dalmatinskom fjakom uzrokovanom jugom zapo�eo je 30. kolovoz. Nebo je bilo sivo, a oblaci su zavili �ibenski kraj. Nerijetki �iben�ani komentirali su kako vrijeme izgleda kao da se sprema Sudnji dan.
Mariju Jozi�u, 18-godi�njem pripadniku DVD-a Vodice, taj �e dan kada se pakao spusti na otok Kornat biti do�ivotno urezan u pam�enje. Oko 12 sati u prostorijama DVD-a Vodice zazvonio je telefon. Kornati gore i hitno treba intervenirati svim raspolo�ivim snagama.


'Mahnuo sam im, pozdravili smo se kao da smo znali da se vi�e ne�emo vidjeti'

Nas petorica iz DVD-a Vodice transportirana je u vojarnu Bribirskih knezova u �ibeniku gdje nas je �ekao helikopter i ostatak ekipe. U helikopter nas se ukrcalo ukupno 25, s tim da je zapovjednik kazao kako dvojica pripadnika DVD-a Zabla�e ne mogu s nama, jer nema dovoljno mjesta- prisje�a se mladi vatrogasni dobrovoljac.
Prilikom nadlijetanja otoka Kornat, sje�a se Jozi�, �inilo se kao da se radi o 'ma�jem ka�lju'. Kako je sjedio uz sama vrata helikoptera me�u prvima se iskrcao na Kornat.
Klari� je rekao da mi uz vrata prvi isko�imo, a oni u repu kasnije kako se ne bi stvarala gu�va. A u repu su bili moji prijatelji: Hrvoje, Gabrijel, Karlo i Ante- pri�a Jozi� svjestan da mu je slu�ajnost spasila �ivot. Iza�ao sam van i mahnuo im, pozdravili smo se kao da smo znali da se vi�e ne�emo vidjeti- prisje�a se o�alo��eni Vodi�anin.
.

Posljednja poruka stradalih: Tato, opkoljeni smo, izgorit �emo.

Kada je dotaknuo kornatsko tlo, tvrdi, mislio je kako �e po�ar ugasiti munjevitom brzinom. Naime, vatra je dosezala do gle�njeva, a gorjelo je nisko raslinje. No, sudbina je imala druga�iji plan.
Nazvao me otac pokojnog Ante Juri�eva koji mu je uputio posljednje rije�i: Tato, opkoljeni smo, izgorit �emo. Veza se prekinula- rekonstruira Jozi� tragi�ni dan. Prema njegovim rije�ima, poku�ao je kontaktirati prijatelje, ali nitko nije odgovarao. Mobitel je zvonio jedino �everdiji.
Upitan kako je Juri�ev uspio uspostaviti posljednji kontakt s ocem, Jozi� tvrdi kako su
signal imali jedino mobilni operateri 095 i 091.
Saznav�i da su stradali vatrogasci iz repa helikoptera, Jozi� je poku�ao saznati jesu li me�u njima i njegovi prijatelji. Strah je zavila srce.

Jozi�: U spomen na prijatelje nastavit �u s volontiranjem.

Obitelji poginulih neutje�ne su, a prema rije�ima Jozi�a, ne vjeruju u pri�u koju istraga navodi. Naime, obilaze�i mjesto tragedije dokazi poput nagorenih mobitela, neizgorenih kaciga, komadi�a plastike koji nisu izgorjeli ne 'dr�e vodu' o eruptivnom po�aru.Mladi Jozi� nagla�ava kako je ostao bez najboljih prijatelja, ali kako �e upravo njima u spomen nastaviti s volontiranjem u DVD-u.
Ne bojim se, volim taj posao, a i oni su ga voljeli- zaklju�uje 18-godi�njak.
Vodi�ani su se od svojih mje�tana oprostili komemoracijama, a sve su imale naziv ''Zbogon i fala''. Iako je pro�lo dvadeset dana od tragedije koja je potresla Hrvatsku, emocije se nisu slegle, a u Vodicama su jo� uvijek zastave na pola koplja.

Nekoliko dana nakon tragedije, Jozi� je jo� jednom posjetio Kornate.
Stijene kao da nisu izgorjele. �ini se kao da ih vatra nije ni dotaknula, neke su na pojedinim mjestima ogrebane. Mobiteli su nagoreni, nisu izgorjeli, a 'kru�ka' je pukla. �uo sam i da je jakna od pokojnog Dine Klari�a ostala �itava kao i neke kacige. Ne�to se njima tamo dogodilo. Pa sutradan su do�le dvije topovnja�e Hrvatske ratne mornarice, 100-ak vojnika. Otok kao da je bio pod stanjem opsade- pri�a Jozi� i nastavlja da je o�ito da se ne�to dogodilo. Ne�to stravi�no.

Vodice zanijemile, zastave na pola koplja.
Roditelji su slu�benu objavu smrti saznali putem-medija. Na podnevnom Dnevniku. Vodice su
izgubile dva prijatelja-Hrvoja Strikomana i Gabrijela Sko�i�a. Mladi�e koji su cijeli �ivot proveli zajedno. Grad je zavila crnina, a sve nade polagane su u vijesti iz bolnica. Brojka preminulih iz dana u dan se pove�avala. Samo dan nakon �to su ispra�eni Hrvoje i Gabrijel, nakon komemoracije koju su im pripremili prijatelji stigla je vijest iz Zagreba-umro je i Karlo.
Oti�lo je jedno cijelo dru�tvo. Oko njihove klupice u parku, na kojoj su se uvijek nalazili, samo bijele svije�e i uplakani prijatelji, pokoji predmet koji podsje�a na sretne dane, izlaske i do�ivljaje. Dva tjedna svi su se molili za Antu. U gradu ti�ina, a onda, u subotu, 15. rujna, dok su roditelji bili na Kornatima jo� potresnih vijesti. Oti�ao je i Ante. Umrle su sve vodi�ke nade. Tuga je ubila i
omiljenog profesora Gordana Alfireva. Prona�en je mrtav u svojoj drvarnici. Pod teretom tragedije sam je sebi oduzeo �ivot. Vodice su zanijemile...Jedini zvuk koji se �uje samo su
zvona...Na trgu i danas �etiri slike, upaljene svije�e i bijele ru�e. Sve zastave na pola su koplja...

Preneseno sa: JAVNO

iskreni na 24.09.2007 11:40:19