Pozdravljamo Vas sa zračne luke Dubrovnik u nadi da će te nam pomoć da izborimo svoj status i prava, te upozorit nadležne u vatrogastvu da bi vatrogasci na zračnoj luci Dubrovnik bili stvarno vatrogasci, a ne ostalo osoblje za obavljanje raznih poslova koje nemaju veze s vatrogastvom.
Direktor ne želi priznati vatrogasce i našu postrojbu već on nas naziva službom i izdao je aerodromski priručnik za koji tvrdi da je odobren od min. prom. i veza pa tako naše rješenje glasi rukovatelj aerodr. opremom-zrakopl. vatrogasac.
Vama je jasno koliko je ugrožena sigurnost aerodroma pri tolikom broju putnika i sljetanja aviona a nema niti jednog vatrogasca slobodnog da djeluje po dojavi nesretnog slučaja,iako ICAO propisi nalažu da se do najudaljenijeg mjesta tj. pragova piste mora stići do 3.min. od trenutka dojave.
Za prikazat inspekcijama koje obiđu prostorije tu su 3 vatrg. vozila sa po 10-14000lit koja djeluju impozantno, ali niko ne zna da nema s njima tko upravljat jer su vatrogasci zauzeti drugim poslovima po zr. luci(voze skale, agregate, autobuse, viljuškare, ukrcavaju bolesnike, kontejnere i sl.).
Molili bi Vas ako možete u okviru svojih mogućnosti pomoći nam da se struka upozna da se može dogoditi nešto što bi imalo strahovite posljedice za sve nas.
Zato bi Vas molili kome se trebamo obratiti i TKO JE NADLEŽAN za vatrogasce na aerodromima.
Direktor na naše upite ne reagira već dulje vrijeme jer je odmah poslije ratnih zbivanja postigao tad dogovor da vatrogasci rade sve druge poslove i tako stoji i danas kad se prestavljamo kao respektabilan i siguran aerodrom a istina je sasvim drukčija da ne govorimo o vremenu kad zr.luka nije otvorena(zimi do 23.00) i da NEMA vatrogasnog dežurstva u objektu gdje su jedan do drugog avioni(ljeti 30-tak, a zimi 10-15), rezervoari kerozina Ine, dutty free, elektrana isl.
Sve se to pokriva i upoznati su inspektori min. prom. i veza da nema noćnog dežurstva vatrogasaca i da se radi na opisani način.
Jeli moguće da se treba dogodit tragedija da bi se nešto promijenilo?
Mišljenja smo da bi zakon o vatrogascima na zračnim lukama trebao bit jasan i jedinstven,te da bi ga trebala pisati struka a ne politika menadžera.
Pa ovo je ponasanje nekog privatnog poduzetnika tako se izivljavati nad radnicima u svim tvrtkama
PA OCE LI NEKOM PASTI NAPAMET DA SE BODUJU RADNA MJESTA I KVALIFIKACIJE ZA KOJE JE RADNO MJESTO KVALIFICIRAN DJELADNIK?
Jer za vatrogasce smo svi posvetili cijele svoje zivote i stalno se obucavamo i unapredujemo za istu placu kao i cistacice PA DOKLECE TO ICI?
Sječam se vremena iz 1983-1988. godine kad sam surađivao sa divnim ljudima iz dobrovoljnih ili profesionalnih vatrogasnih društava širom Dalmacije te sa tadašnjim voditeljima vatrogastva pokojnim Kokezom, Tonijem Kocom i gospodinom Parčinom i Vukom , kao profesionalni pilot patrolirao Dalmacijom, navodio kanadere ,a u godinama 1988-1991 bio i voditelj zrakoplovnog protupožarnog centra Hvar sa zrakoplovima Aerotraktor.
Vatrogasci su bili ljudi koji su se odricali svih materijalnih vrijednosti, na štetu svojih obitelji ,te svoje vrijeme, znanje a često i zdravlje ulagali u opče dobro, zaštite imovine i života svojih sunarodnjaka.
Čitajući tvoj članak o Zračnoj luci Dubrovnik ,pitam se gdje je u ovom materijalnom svijetu kojeg ti poznaješ nestao taj entuzijazam koji je otišao toliko daleko da pokušavaš reketariti svoju firmu sa željom da te se plaća za nerad i nesposobnost i to beneficiranim radnim stažom.(prošli mjesec si dobio plaču od 9.191,67 kn neto, a još k tome i Božičnicu,Uskrsnicu, doplatak za godišnji odmor, plačeni prijevoz na posao te doplatak za dar za djecu) a ni najstariji vatrogasci na aerodromu Dubrovnik ne pamte (bogu hvala) kad su zadnji put gasili zrakoplov.
Obzirom da je iz tvojeg pisma očito da ne poznaš posao kojeg radiš te još pitaš za pomoć u poznavanju propisa ,moja je dužnost da tebe kao i druge kolege koji rade u poslovima Spašavanja i gašenja na zračnim lukama upoznam sa zakonskim okvirima po kojima radi tvoj poslodavac ,a time je i prepoznat kao aerodrom koji je ustrojen istovjetno aerodromima iste veličine u Sloveniji (Ljubljana), Austriji(Salzburg, Linz,Graz,)Njemačkoj,Irskoj,Velikoj Britaniji i desetinama drugih zemalja ,a sve na osnovi Annexa 14 na Čikašku konvenciju o civilnom zrakoplovstvu (Chapter 6 strana 49) od Svjetske organizacije za civilno zrakoplovsvo (ICAO) te priručnicima iz istog Annexa «Airport Rescue and fire fighting» te «Airport Emergency Planning Manual» link sljedi:
Annex 14:
http://dcaa.slv.dk:8000/icaodocs/Annex%20XIV%20-%20Aerodromes/an14_V2_2ed_cnt.pdf
Airport Rescue and fire fighting američki propis:
http://www.faa.gov/airports_airtraffic/airports/airport_safety/part139_cert/?p1=rescue
Program obuke FAA
http://ntl.bts.gov/DOCS/5210-17.html
Britanski propis
http://www.caa.co.uk/docs/33/CAP168.pdf
Britanski propis o ustroju službe
http://www.caa.co.uk/docs/33/CAP168.PDF
http://www.caa.co.uk/docs/1598/srg_asd_cap699.pdf
Na osnovi iznesenih propisa Zračna luka Dubrovnik izradila je Aerodromski priručnik koji između ostalog propisuje i mjere spašavanja i gašenja u preventivi i kurativi, kojeg je odobrila Uprava za civilno zrakoplovstvo RH te izdalo Dopusnicu za rad.
Na ovom dokumentu radili su Dr.Sc. Slavko Roguljić koji je doktorirao na temu aerodroma te moja malenkost kao profesionalni pilot, magistar upravljanja aerodromima ,a nakon završetka dodatnih međunarodnih obuka kao na primjer «Crisis Management» organizirane od ICAO u Briselu. Osobno sam kao auditor zaštite licenciran od Svjetske organizacije za civilno zrakoplovstvo te sam izvršio inspekcije na sljedećim aerodromima: Katovice-Poljska, Kijev-Ukraina, Pariz-Francuska, Bordo-Francuska, Peking i XiAn- Kina, Bahrain-Bahrain, Beč- Austria, Amsterdam- Nizozemska, London- UK i Damask- Sirija, te sam detaljno proućio i njihov ustroj spašavanja i gašenja.
Obzirom da je ,bogu hvala, nesreča zrakoplova na zračnim lukama desetorostruko manje nego prije dvadeset godina, požara na zrakoplovima je dvadesetorostruko manji nego prije dvadest godina a tehnologija upravljanja interventnim vozilima je napredovala do svemirskih tehnologija upravljanja vozilima kao i monitorom za gašenje, sve su ove činjenice uzete u obzir kod izrade Priručnika, te smo istog napravili sukladno iskustvima aerodroma iz zemalja koje sam spomenuo.(statistika nesreča sa i bez ljudskih žrtava http://www.boeing.com/news/techissues/pdf/statsum.pdf ).
Što se tiče iznesenih neistina da se ljeti na našoj platformi nalazi 30 a zimi do 15 zrakoplova, volio bih da je podatak točan,no unatoč tvom pretjerivanju, isti nije razlog da se noću organizira dežurstvo ,kao što isto nije organizirano niti na putničkom brodu ili jahtama u gruškoj luci.
Što se tiče postrojenja kerozina u vlasništvu INA , trebao bi znati da je skladište na zračnoj luci namjenjeno gotovo iskljućivo kerozinu i to sa kapacitetima prosječne cestovne pumpne stanice. Obzirom da je kerozin prva frakcija nafte koja se zapaljivošću i ishlapljivošću mjeri sa petrolejem ili naftom ,ni ovo nije razlog za veči rizik od svake cestovne pumpne stanice dostupne svakom građaninu tijekom noći.
Na kraju bih se posvetio zatvorenim prostorima na zračnoj luci ili kako ti kažeš Duty free shop koji svi imaju požarne alarme ,a svi su prostori pokriveni sprinkler uređajima.
Prema tome želim zaključiti da su standardi zrakoplovne zaštite Zračne luke Dubrovnik regulirani od kompetentnog iskusnog i školovanog osoblja uključivo i dva diplomirana inžinjera zaštite od požara i jednog inžinjera zaštite od požara, ustrojeni prema međunarodnim smjernicama i preporukama, da je zračna luka Dubrovnik jedna od najbolje opremljenih zračnih luka za spašavanje i gašenje, no na žalost očito je da socijalni razlozi ne dozvoljavaju Upravi napraviti selekciju spasilačkog osoblja prema znanju ili zdravstveno tjelesnim minimumima kako to traže isti međunarodni propisi.
Briga koju iznosiš u svom blogu isključivo je usmjerena ka želji kako bi plaću od gotovo 10.000 kn zaradio sjedenjem ili spavanjem u nočnom dežurstvu, a ne brigom za svoju firmu. Mislim da će ovaj moj odgovor biti dostatan za zaključak tko je u pravu, za sve one potplačene ili neplaćene samozatajne junake vatrogastva širom Hrvatske ,koji nemaju šansu dobiti privilegije koje ti imaš, a dnevno su im ugroženi životi gašenjem požara ili spašavanjem unesrečenih osoba iz prometnih nesreča na koje ih se poziva u svako doba dana i noći.
Pozdravljajući sve prijatelje vatrogasce koji me poznaju kao i one kojima se divim, a nisam ih upoznao, zahvaljujem se na strpljenju i čestitam na WEB stranici.
Tonči Peović MBA
Profesionalni pilot
Direktor Zračne luke Dubrovnik
na 20. listopada 2008 17:38
na 20. listopada 2008 22:21
na 07. studenoga 2008 20:02