Ništa više nije kao nekad: A P R I L I I I I...
urple'>Što je to prvotravanjska šala, pa valjda nešto što se nekome podmjesti, a da ovaj makar na trenutak povjeruje
A što je to što bi vatrogasci povjerovali kao prvotravanjskoj šali, a usput ne bi mislili da je stvarno istina.
Što bi mogli danas postaviti kao vijest posvečena danu šale ili zbilje, čega se god takneš, preozbiljno je!
HVZ na skupštini u Đurđevcu donio odluku da se napokon počne baviti vatrogasnom politikom, pa postane asocijacija i servis vatrogasnih organizacija, te
prestane biti Komitet sam sebi dovoljan.
Načelnik HVZ-a odlučio da prihvati
„Vatrogasni portal“ kao vatrogasni forum „vox populi“, te ukinuo naputak Vatrogasnim zajednicama županija kako se radi
o privatnom „neprijateljskom portalu“ (jer se u Hrvatskoj i onako sve shvača kao privatno, odnosno osobno vlasništvo), pa da tako portal u donatorskoj akciji od
2280 upućenih dopisa priskrbi bar nešto više od do sada sakupljenih
17.100 kn od 49 organizacija i makar pokrije trošak koverata, poštanskih maraka i tiskanje materijala.
HVZ dozvolio „Vatrogasnom portalu“da može koristiti materijale sa svoje stranice, da može preuzesti „Vatrogasni vjesnik“ i dao mu mogućnost korištenja „Presscata“
(kako bi pisalo i o onim najmanjim DVD-ima iz lokalnog tiska) jer se i onako to plača sredstvima svih vatrogasaca, a ne porodičnim imetkom iz Domagovića.
Načelnik vratio protjerane kadrove iz HVZ-a i okružio se provjerenim osobama koje su mnogo dale za hrvatsko vatrogastvo uostalom kao što je i sam pridonio.
Predsjednik HVZ-a odlučio prepustiti mjesto drugom, jer zaista ne može pobrojiti sve svoje dužnosti, a kamo li da stigne svima udovoljiti.
Skupštini u Đurđevcu prisustvovali visoki vatrogasni dužnosnici RH , a
Glavni vatrogasni zapovjednik podnio ostavku, jer je nakon 15-16 godina ostao bez ideja, potrošio svu svoju snagu i umijeće i ne zna kako bi više unaprijedio vatrogastvo u RH.
Premijerka odlučila napokon ustrojiti vatrogasce i to mjerama:
Ukida se pravilo da gotovo
svaka JVP ima svoj sindikat i od sada postoji samo sindikat pod imenom
„Hrvatski vatrogasci “ od kojeg će svi umirati od straha.
Svi zakonodavci neka
prestanu pisati zakone „važi-ne važi“ „ili izmjena, izmjene od izmjena ZOV-a“ i naprave jedan
dugovječni pa makar
prepisan iz Europe, kako bi nam bar
„Canadaeri“ gasili po važećem hrvatskom zakonu. a ne jugoslavenskom.
I na kraju sada kad je uvažena ostavka Glavnog zapovjednika, odlučila je preuzeti to mjesto, po ugledu na neke Vatrogasne zajednice županija.
Moglo bi se još, još...i tako nabrajati do slijedećeg „Apriliii...“-a
Hrvatsko vatrogastvo dogodine puni i europsko punoljetstvo od 21 godine, pa je i red da napokon ovako dobro opremljen usutim i usput "primljenih" miljuna €, postane
doraslo, ako ne
Odraslo!
Tomislav Klauški: Index.hr
TEŠKO je smisliti prvoaprilsku šalu u prvoaprilskoj državi. U smijuriji od države. U državi koja nas šokira i nasmijava, nekad čak i simultano.
Gotovo da nema medija koji se danas nije potrudio objaviti neku podvalu, neku vijest koja bi zavarala publiku, šokirala i nasmijala. Ali čemu takva vijest upravo na današnji dan kad su vijesti u ostatku godine jednako sulude, šokantne ili smiješne? Prvoaprilska šala ne ističe se posebno prvog travnja, baš kao što se u ostalih 364 dana u godini objavljuju vijesti koje neodoljivo podsjećaju na prvoaprilske šale.
Nije šala: građani vjeruju Jadranki Kosor
Evo, recimo, prije mjesec dana anketa je otkrila da građani imaju povjerenja u Jadranku Kosor i da su optimistični u pogledu smjera kojim ide Hrvatska. Tada je to zvučalo kao preuranjena prvoaprilska šala. A danas, na prvi travanj, na dan kad očekujemo zafrkanciju i sabotažu, objavljena je nova anketa koja otkriva pravo stanje stvari: građani su pesimisti i ne vjeruju premijerki. Sve je naopako.
Nije li kao prvoaprilska šala zvučala nedavno tvrdnja ministra Ivana Šukera da su državne financije pod kontrolom? Ili izjava Božidara Kalmete da nije kriv za nesreće i kriminal u sektoru? Ili uvjeravanja Jadranke Kosor da će Hrvatska krajem godine izaći iz krize?
Nije šala: Sanader otišao pa se vratio, pa opet otišao
Ako nam je do šokova, onda ne trebamo čekati prvi travanj. Dovoljno je pročitati SMS transkripte Ive Pukanića. Ako nam je do smijeha, dovoljno je čuti obrazloženje Jadranke Kosor kako je krizni porez put prema izlasku iz krize. Ako nam je do iznenađenja, onda ne trebamo čekati prvi travanj. Već smo vidjeli Ivu Sanadera kako podnosi ostavku, pa onda kako se želi vratiti na mjesto premijera. To je zvučalo kao nenadmašna prvoaprilska šala - dva puta u pola godine.
Nije šala: uhićen Polančec
Nekad bi i vijest o uhićenju Damira Polančeca zvučala kao šala, a sada upravo na prvi travanj čitamo detalje o ćeliji u kojoj će biti smješten. Nekad bi i najave uhićenja Ive Sanadera zvučale kao prvoaprilska šala, a danas se one smatraju sasvim normalnima.
I kad nam je već ostatak godine zatrpan nevjerojatnim, šokantnim i komičnim informacijama, čemu onda uopće prvoaprilska šala? U prošlu subotu mladež HDZ-a prosvjedovala je ispred SDP-a, zahtijevajući da šef opozicije Zoran Milanović bude malo aktivniji u svom oporbenom djelovanju. Kako vam to zvuči na potpuno običan datum?
Željeli bismo da je šala, ali nije
Prije godinu dana Ivo Sanader poručivao je kako nema krize. Zar se grubo našalio s nama na potpuno običan datum? Milan Bandić pretvorio se nakon predsjedničkih izbora u žestokog legalista, prijavljuje tuđe malverzacije i čak se žali da mu prijete zato što je odbio zaposliti nekog preko veze. Odbio zaposliti preko veze? Bandić legalist? Bandić borac za pravdu? I to sve prije prvog travnja. A neposredno prije prvog travnja otkrili smo da znanstvenik Ivan Đikić nije ispunio uvjete za primanje u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Što bismo onda trebali na prvi travanj: objaviti da je postao član?
I tako, postalo je nemoguće smisliti neku vijest koja će zvučati kao prvoaprilska šala, kad je u ovoj smijuriji od države sve moguće. I ništa nije onakvo kakvim se čini. Evo, upravo na prvi travanj sindikati najavljuju štrajk. Da pukneš od smijeha. A kad ono, vijest je smrtno ozbiljna. Kao i ona da će o stranačkoj sudbini Damira Polančeca odlučivati nešto što se zove Časni sud, pa još i HDZ-a. Pa da pukneš od smijeha. A kad ono... Ili još gore, Ivan Šuker zadužio se za novih 500 milijuna eura. Za to bismo zaista željeli da je prvoaprilska šala, a kad ono...
Nije šala i nije smiješno
U zemlji kao što je Hrvatska gubi se smisao prvog travnja kakav znamo i volimo. Niti nam je više bilo što smiješno, niti nam je zapravo uopće do smijeha. Ništa nas više ne može iznenaditi ni šokirati. Hrvatska stvarnost je zapravo jedna velika prvoaprilska šala: puna prijevara, podvala i obmana. I samo se rijetki ne osjećaju prevarenima i samo rijetki ne ispadaju budale.
