Iz pera jednog od naših najboljih blogera: Umorno oko
Lani je ovo sve počelo ... vridni momci iz
DVD Žrnovnica, osin ča lipo pivadu i tu i tamo pobjedidu na Spli'skome festivalu, bavidu se itekako sa vatrogasnion poslon. Naravno, osin gašenja, triba vježbat za ostat u kondiciji, a svima nama koji smo godinan u vatrogascima, pomalo su već dosadile one stare dobre
vježbe po CTIF pravilima, bilo mokra, bilo suva, nije se deboto ništa prominilo skoro četrdeset godin. Ako ne virujete meni, pitajte prešidenta o svi vatrogasac Hrvatske,
Antu Sanadera. Uz još ništo lokalni političari i vatrogasni funkcioneri!
Skupili smo se gori,
na najvišoj etaži parkirališta u City Cenrtra One di su vridni organizatori uredili poligon. Par preprek: ogradu za priskakanje, tunel i toranj od šest metri visine nije baš lako smistit ... a ni publike nije nedostajalo ...
Kumpari u nekoliko generacija ...
Miškovac u sendviču ...
Ne triba se mislit za podmladak, dokle dica ovako sa gušton dolazidu gledat ...
Doša je priličan broj ekipa, iz cile Hrvatske, uz jednu iz susjedne Dežele. Nekoliko ekipa DVD Mladost ...
... ča su se sve ove dane vridno znojile po našemu dvoru uvježbavajući skoro realni postupak do kojega vrlo lako more doć prilikom gašenja pravoga požara i pravoga spašavanja ljudi. Uz jednu žensku ekipu, da nan bar pinkicu popravi krvnu sliku ...
Cure iz DVD Sesvetski Kraljevec
Nakon postrojavanja svih ekipa ...
... Klapa Sv. Florijan, a ko će drugi ... nakon intonacije ...
... u nepotpunome sastavu, fali Ane, iz opravdanih razloga ...
... otpivala je najpri Lijepu Našu ....
... pa onda i vatrogasnu himnu ...
Poligon i oprema su bili spremni ...
Sve je bilo spremno za pokaznu vježbu, koju su nan izveli domaćini, jer evo, ja prvi nisan jema niti maglovitu predožbu kako bi to sve tribalo izgledat ...
Kako su vatrogasci bili uvik poznati ka veliki kavaliri, dame jemadu prednost, pa su najpri krenile cure iz
DVD Sesvetski Kraljevec ...
... koje su junački, rekli bi zli jezici „muški“ izdržale sve do povlačenja cijevi punih vode pod tlakom ... ali i tu sa našla dobra duša da privedu vježbu kraju.
Na moju veliku žalost, to je bilo sve od natjecanja ča san vidija, obaveze zovu, netijak nervozan, nevista mora poć radit, a došli s menon ... stiska san ruku hrabrim curama i polako odjaha na svojoj Kobili Suzi u zalazak sunca.
Puna srca, jer san se po stoiosandesetiprvi put uvjerija da je naša vatrogasna zajednica, misleć pri tom na društveni organizam, a ne na nikakove društvenopolitičke i organizacijske tvorevine, prilično žilavo društvo, koje je doraslo svim nadolazećim izazovima, sa nepresušnim dotokom mladih koji dolaze zaminit stare umorne borce kontra vatre.
Kako je završilo i ko je pobjedija ... u mojoj priči je najmanje bitno, najvažnije je da pomažemo jedan drugome, jer se borimo protiv istoga neprijatelja. Kako je onim curama čovik priteka upomoć vuć cijevi kad na kraju, iznemogle, više nisu deboto mogle na nogan stat ... tako bi svako od nas koji smo ovo gledali, da se nađe u PRAVOJ situaciji, isto pomoga.
Zdravi i veseli bili, i ovi put, posebno:
Vatru gasi, brata spasi!!! 
