Za ovakvu tragediju koja je zadesila , naše Hrvatsko vatrogastvo, sasvim je jasno i razgovijetno da postoji individualna odgovornost i nju ćemo najlakše ustanoviti – i sankcionirati – međutim naličje medalje nosi naslov, nedovoljna ulaganja u vatrogastvu, a nju ćemo morati konačno razotkriti …
Svjedocima smo već dugo, teškoga stanja u vatrogastvu i «vatrogasnih mjera « kojima se već dugi niz godina pokušavaju riješiti nagomilani problemi.
Radilo se naime o običnom zamagljivanju , stvarnoga stanja, po već poznatom scenariju - prebacivanjem vrućega krumpira iz ruke u ruku, ne vodeći pri tome računa, koliko nam je tako postavljena zaštita od požara djelotvorna. Vrlo često usmjereni ka jednom jedinom cilju racionalizaciji u vatrogastvu kresali smo rezali na svim razinama - nastojeći valjda na taj način i u takvim okolnostima – rastočiti Hrvatsko vatrogastvo, tako da ono ne bude sposobno nositi se sa vatrenom stihijom.
Sjetimo se samo koliko su energije utrošili naši profesionalni vatrogasci, da se izborili, za doista nedostatan, ali ipak kakav takav minimalni financijski standard. Sjetimo se samo štrajkova upozorenja vatrogasca JVP u nas.
Prisjetimo se koliko truda smo trebali uložiti, da za svoju postrojbu, pribavimo ispravnu zaštitnu opremu i koliko smo se, samo puta vraćali - nazad u postrojbu, s obrazloženjem koje ja ni neću ovdje spominjati, a potom kao zapovjednici – doslovce tjerali svoje ljude u intervencije, moleći u sebi Boga, da sve dobro prođe – i bili proglašavani nesposobnim, bili prozivani za neučinkovitost, za nedjelotvornost, bili prozivani za….Sjetimo se samo Dobrovoljnih vatrogasaca – i njihovih noćnih mora.
Ne shvatljivo je i potpuno nejasno kako je moguće da dobrovoljni vatrogasac ide u požar u patikama, da nema liječničko uvjerenje za obavljane tako teških i stresnih poslova i da pri tome nije osiguran – Hrvatska vatrogasna zajednica sigurno je ima podatke, o tome koliki broj od ukupno 60000 dobrovoljnih vatrogasaca zadovoljava zakonom propisane uvjete i taj podatak nije sporan.
Sporno je to, što unatoč opetovanim ukazivanjima na veoma teško stanje , nitko od onih koji bi morali, ne osjeća odgovornost naspram zakonske obveze koju imaju – ne generaliziramo stvari – ali odgovornost i za učinjeno i za neučinjeno je dakle evidentna - pa zbog čega samo onda skloni upirati prstom u druge. Hrvatsko vatrogastvo u ovom trenutku je šokirano vijestima o tragediji na Kornatima, koja iz naših redova prerano zauvijek otrgla Dina Klarića, (1974.) Ivana Marinkovića(1970.), Ivicu Crvelina (1955.) i Antu Crvelina ,Gabrijela Skočića (1988.) Marka Stančića (1990.) Hrvoja Strikomana (1988.) dobre, plemenite i nadasve humane ljude čija se veličina mjeri veličinom ljubavi prema bližnjem svome, prema ljudima koje je častan biješe pozv Vatrogasca . U nama tutnje bujice tuge razočaranja ...u nama tutnje bujice koje će a to je sigurno iznjedriti takva riješenja koja nikada više neće dopustiti da se tragedija ponovi - Svjesni žrtve koju su podnijeli, ti naši hrabri vatrogasni vitezovi, čvrsto prisežemo istini, prisežemo na bolju budućnost našega Hrvatskog vatrogastva
Stjepan Maksimović inž ZOP-a Postovao stjepan
na 01.09.2007 18:06:48
|