klikni na sliku za povečanje

Kornatskim herojima u spomen
Tog 30. kolovoza 2007. godine, jedna dramatična epizoda u povijesti suvremenog hrvatskog vatrogastva, što je svoje izvorišno uporište imala u raskoraku između stvarnih potreba , stvarnih mogućnosti i spleta još uvijek potpuno nerazjašnjenih okolnosti , zauvijek nas je zavila u crno.
Tog 30. kolovoza 2007.g. drama se pretvara u golgotu , koja je iz naših redova otrgla našu braću, vatrogasce, njih dvanaestoricu i božjim čudom jednog preživjelog.
Tog 30. kolovoza 2007, vatrogasci:
Dino Klarić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Tomislav Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević, Ante Jurčević Mikulin , Ante Crvelin, Frane Lučić, Joško Klarić i još nekolicina dobrovoljaca, na znak sirene, požurili su ka otoku Velikom Kornatu , da svojim snagom, voljom i raspoloživom opremom, daju obol obuzdavanju vatrene stihije. Stihije čiji plameni jezici, na našu tugu, na tom otoku, Velikom Kornatu, zauvjek trgaju iz naših sredina te ljude. Obične, male i mlade ljude, naše prijatelje, našu braću, vatrogasce... čija se veličina, mjeri veličinom ljubavi prema bližnjem svome, prema ljudima , njihovoj imovini, prema ljubavi za domovinu...
Nažalost stihija u trenu, u užasnoj patnji, u golom kamenu ispisa zauvijek imena prve dnanaestorice!
Danas se sa tugom i posebnim pijetetom prisjećamo poginulih vatrogasaca u Kornatskoj tragediji.
Tog dana; bio je helikopter... jedan kanader... očajna komunikacija i naspram toga njihove hrabre ruke...Njihova želja, htijenje, humanizam, plemenitost i riješenost da se sačuva, brani obrani i spasi sve što se spasti može... zauvijek vezaše oči majčine uplakane za horizonte nepregledne.
Tako taj 30. kolovoza 2007. godine postade najmračniji dan u povijesti hrvatskog vatrogastva, u kome požari nesmanjenom žestinom uzimaju danak na više mjesta na Jadranu i 12 ljudskih života na Kornatima … postade noćnom mora, onih čija se savjest nikada neće oprati. Nema tog sredstva koje će oprati ruke i ljudskom krvlju uprljanu dušu…
Neka je vječna slava i hvala ,herojima našega vatrogastva!
Potrebno za kraj reći:
Prebacivanje krivice, na nekoga tko je u danim okolnostima, činio sve što je bilo moguće i sa onim što mu bilo raspoloživo.. ili potpuno neshvatljivo prebacivanje na njih.... kojih nema, nije neće sakriti ni učinjeno i propušteno , ni nemar svakoga i svih naspram izvršavanja obveza, koje na bilo koji način preuzeli na sebe .
Bili smo kao što smo i sada i bit ćemo uvijek, spremni da svoj dom branimo raspoloživom tehnikom i znanjem i životima, spremni da učinkovito odgovorimo na svaki izazov. Bili smo, jesmo i bit ćemo...
Bit ćemo i ostajemo, vatrogasci brat do brata svojim mišlju i djelom, biti ćemo pokretači promjena.
Ne onih promjena, koje se čine da bi sve ostalo isto. Već onih koje će iznjedriti takva riješena koja nikada više neće dopustiti da se tragedija ponovi.
Svjesni žrtve koju su podnijeli, ti naši hrabri vatrogasni vitezovi, danas kada objedinjeni aktivnostima vezanim uz SRCE KORNATSKO dajemo počast...
Dinu Klariću, Ivanu Marinkoviću, Ivici Crvelinu, Gabrijelu Skočiću, našem Marku Stančiću, Hrvoju Strikomanu, Anti Crvelinu, Tomislavu Crvelinu, Josipu Lučiću, Marinku Kneževiću, Karlu Ševerdiji, Ante Juričev Mikulinu
Srcem čvrsto prisežemo istini, prisežemo na bolju budućnost našega Hrvatskog vatrogastva
Viši vatrogasni časnik,
Stjepan Maksimović
Bol
Muk
Vječna tišina...
U ognju plamti
Kornate pamti
Ponos!
Njihove duše
U nama
Nikada umrijeti neće
Valovi mora , nebo i vjetar danas
Zajedno sa nama
Plaču za njima
Našim Herojima !