Subjektivna analiza vatrogastva u RH
Pokušat ću dati svoju skromnu subjektivnu analizu i viđenje vatrogastva u RH sa nekim prijedlozima. O problemima u vatrogastvu, ali i o mogućim rješavanjima tih problema razmišljali i razgovarali smo i prije ovog tragičnog događaja, ali sada sam mišljenja da o svemu vezanom za vatrogastvo trebamo govoriti još glasnije zbog svih nas koji se bavimo ovim poslom, zbog kolega koji su stradali, ali i onih koji će se u budućnosti baviti ovim poslom. Ova analiza nije direktno povezna sa tragičnim događajem na Kornatima nego se više bavi općenitim stanjem u vatrogastvu.
ŠKOLOVANJE
Nedostatak nastavka školovanja nakon završene prekvalifikacije za zanimanje vatrogasca je po mojem skromnom mišljenju jedan od većih problema mada svi navedeni problemi neki više neki manje čine jednu cjelinu koja bi u mnogome unaprijedila stanje u hrvatskom vatrogastvu.
Zašto školovanje.
Danas u RH ne postoji sustav obrazovanja vatrogasnih kadrova kojom oni mogu steći višu ili visoku stručnu spremu što je manje bitno, a važnije je da ne mogu steći ni znanja potrebna za obavljanje tako zahtjevnog posla kao što je zapovijedanje odnosno rukovođenje vatrogasnim postrojbama i intervencijama. Hvalevrijedno je otvaranje smjera zaštite od požara na Visokoj školi za sigurnost koja je u ovih zadnjih nekoliko godina obrazovala veći broj vatrogasnog kadra, ali po mojem skromnom mišljenju to nije ustanova koja može same operativce kvalitetno pripremiti za izazove vatrogastva današnjice, a još manje u budućnosti.
Kada bi postojalo visoko obrazovanje za vatrogasni kadar vjerojatno bi se i uvjeti za zapošljavanje zapovjednika u postrojbama ujednačili odnosno uskratila bi se prilika mnogima koji do dana zaposlenja u vatrogasnim postrojbama na najodgovornijim mjestima nisu uopće osjetili dim od požara (eventualno roštilja) te bi se time smanjio i broj kadrova po političkoj liniji koji također predstavljaju veliku opasnost jer moraju kalkulirati i dodvoravati se politici koja ih je postavila i tu jednostavno nema sreće i onda se takve postrojbe pretvaraju u komunalna poduzeća te moraju izvršavati niz poslova koji s vatrogastvom nemaju nikakve veze.
Ne moram niti napominjati koliko bi kvalitetno cjeloživotno (danas tako popularno) vatrogasno obrazovanje pridonijelo kvalitetnijem obavljanju vatrogasnih intervencija, kvalitetnijem iskorištavanju vatrogasnih resursa, smanjenju šteta, ali i očuvanja zdravlja, a sigurno i naših, ali i tuđih života.
Zato visoka ili barem viša odnosno specijalistička vatrogasna škola čim prije, kadrova bi se našlo budući da u vatrogastvu ima ljudi koji su kvalitetni, pametni, vrijedni, željni znanja jedino što vrlo često nemaju prilike za dokazivanje no to je tema za sebe. Stručan obrazovan, kvalitetan i motiviran kadar nije prijetnja kvalitetnim zapovjednicima, oni su bogatstvo i vrijednost!
Prijedlog: Cjeloživotno vatrogasno obrazovanje i visoka vatrogasna škola odnosno specijalizacija.
VATROGASNI KADAR
Biti vatrogasac je poziv koji se može usporediti sa vrlo malo zanimanja kojima se ljudi bave.
Zašto se odlučujemo biti vatrogasci? Neki se odlučuju biti vatrogasci bilo profesionalni ili dobrovoljni iz ljubavi, entuzijazma, humanosti, neki su se tu našli stjecajem okolnosti čuli su da traže vatrogasce, a imali su lošu plaču prije, ali svoj sadašnji posao odrađuju profesionalno, dok neki od nas, zato da imaju više vremena za dodatna zanimanja kojima se bave i dolaze na posao da im prođe vrijeme, da se odmore, ima nas svakakvih. Nije dobro ukoliko u postrojbama prevladavaju ovi drugi, ali u nedostatku bilo kakve motivacije i mogućnosti napredovanja i stjecanja znanja mnogo onih prvih s vremenom postaju ljudi koji samo odrađuju posao.
Prijedlog: - kvalitetniji odabir vatrogasnog kadra, više vatrogasaca koji vatrogastvo žive, a manje onih koji ga odrađuju.
LJEČNIČKI PREGLEDI
Većina nas koji znamo nešto o vatrogastvu znamo da smo zdravi ljudi mogu odraditi posao. Svima bi nam trebao biti cilj da poživimo čim dulje, u tu svrhu vjerojatno su i obavezni liječnički pregledi kako prije samog zapošljavanja, ali isto tako tijekom bavljenja ovim poslom bilo profesionalno ili dobrovoljno. Ali samo kvalitetni i profesionalno odrađeni te ujednačeni liječnički pregledi nam to omogućavaju. Postavljam pitanje da li je manje zlo biti «izmaltretiran» kvalitetnim liječničkim pregledom, možebitnim otkrićem neke lakše ili teže bolesti, početi se liječiti pa makar biti raspoređen na drugo radno mjesto, pa čak i ostati bez posla, ali ostati ŽIV ili barem dulje živ ili raditi preglede radi reda da se zadovolji forma i umrijeti na intervenciji, neposredno nakon nje ili se teško razboljeti?
Prijedlog: - ustrojiti «vatrogasnu» medicinu rada na nivou RH sa zadatkom praćenja, unapređivanja, preveniranja i ujednačavanja i svega vezanog uz posao vatrogasca, ne treba zaboraviti ni zanemariti psihijatrijski (psihološki) aspekt vatrogasnog poziva, stres, da li mi osjećamo oblik PTSP-a nakon teških i krvavih intervencija, sigurno da bi neka stručna služba
pomogla da obitelji stradalih vatrogasaca lakše podnesu gubitak najmilijih. Nažalost ginut ćemo i dalje. Svuda u svijetu vatrogasci ginu i mi smo toga svjesni, naravno da mislimo da nećemo to biti baš mi, ali baš zato što smo svjesni da su nam šanse da nastradamo veće isto kao policajcima, vojnicima, pirotehničarima zato neka se drugi ne ljute, ali mi vrijedimo i zaslužujemo bolje.
USTROJ VATROGASTVA
Budući da je aktualno pitanje mijenjati sadašnji ustroj vračati pod MUP ili osnovati ministarstvo vatrogastva ili nešto drugo, treće, peto mislim da je nama vatrogascima manje važno.
VAŽNO je osigurati - ravnomjeran razvoj vatrogastva na području cijele RH,
- osigurati približno ravnomjeran sustav osnovnog financiranja
Što donosi centralizacija koja je bila aktualna za vrijeme MUP-a, naravno da se svi koji pamtimo vremena pod MUP-om bojimo jedne uravnilovke gdje nam je svima bilo podjednako loše, ali smo bili podjednako sigurni ma što to značilo. Za tim vremenima žale one postrojbe koje se nisu puno razvojno odmakle od tog vremena, ali to mogu ponajprije zahvaliti ponajprije nekvalitetnom zapovjednom kadru koji nije našao načina da zajedno sa lokalnom zajednicom unaprijedi vatrogastvo na svom području odgovornosti, dozvoljavam da je bilo i objektivnih okolnosti, ali ima na sreću i onih postrojbi, ali i čitavih regija koje su značajno otišle naprijed i sablažnjavaju se povratku pod MUP.
Te postrojbe trebaju biti primjer, biti ponosni na svoj napredak, ali sudjelovati i u unapređivanju ostalih postrojbi kroz prenošenje iskustva, znanja i svega ostalog što će unaprijediti cjelokupno vatrogastvo, i to kroz službu (po mom mišljenju SLUŽBU ZA VATROGASTVO), ali koja će se baviti unapređivanjem vatrogastva na cijelom području RH i to svih 365 dana u godini i ne samo za priobalje.
Za osiguranje ravnomjernog razvitka vatrogastva treba više aktivirati resore koji mislim da već jesu ustrojeni pri službi za vatrogastvo kao što je odjel za tehniku. Treba konačno usvojiti jedinstvenu tipizaciju vatrogasnih vozila koja će vrijediti u cijeloj RH da i vatrogasac iz Čakovca kad dođe u Dubrovnik zna što može očekivati od vatrogasne opreme u prvom desnom spremniku navalnog vozila. (manje improvizacije u odabiru i opremanju vozila)
Ne treba izmišljati toplu vodu već prepisati od onih koji su to već napravili naravno uz modifikaciju (ne improvizaciju - inače improvizacija u vatrogastvu je po mom mišljenju najveće zlo, treba ju svesti na najmanju moguću mjeru, a ona danas u nekim postrojbama i prevladava) svojstvenu našim zakonima i pravilnicima, ali vodeći računa i o približavanju EU. Odjel za tehniku treba više ići po terenu, biti glavna stručna i savjetodavna služba prilikom nabavke tehnike, uvođenja novih tehnologija, ispitivanja naravno u suradnji sa drugim institucijama npr. vatrogasnom školom.
Odjel za tjelesnu spremu sa stručnjacima za tjelesnu spremu vatrogasaca također da napravi plan, provodi ga na terenu, osigura kontinuirano provođenje tjelesnih aktivnosti, ali i provjeru tjelesne spreme vatrogasaca za područje RH.
Kako je su za kemijski proces gorenja potrebne tri osnovna uvjeta (goriva tvar, oksidans i temperatura paljenja) tako je za vatrogasca da bi bio vatrogasac uvjet da zna, da ima s čime i da može. Jedno bez drugoga ne može i tu fizička sprema ima i te kako važnu ulogu, a danas smo prepušteni sami sebi i pojedinačnim inicijativama, a fali nam sustav.
INSPEKCIJSKI NADZOR
Inspekcijski nadzor prvo treba urediti na način tko je za što odgovoran. Za što inspektori MUP-a, a za što inspektori DUZS i ostale inspekcijske službe. One prije svega trebaju imati za cilj da vatrogasci imaju što manje posla na način da natjeraju sve subjekte koji su dužni zakonski urediti zaštitu od požara da to i provode. Natjerati općine i gradove te sve poslovne subjekte kojima je to obaveza da donesu realne procjene i na temelju njih planove zaštite od požara, a tek kada bude osiguran ravnomjeran razvoj postrojbi bilo profesionalnih ili dobrovoljnih da osiguraju ravnomjerno, a ne selektivno utvrđivanje, a onda i sankcioniranje mogućih nedostataka i propusta u vatrogasnim postrojbama.
Prijedlog: uključiti u inspekcijske službe pa makar na nižoj razini vatrogasne kadrove koji to žele, a nisu u mogućnosti obavljati posao profesionalnog vatrogasca zbog godina života, lakše bolesti i sl.
ZAKON O VATROGASTVU
Mnoge odredbe važećeg Zakona o vatrogastvu jednostavno nisu dobre i dovode do niza nelogičnosti. Općenito Zakon dozvoljava veliku slobodu tj. da si lokalna zajednica organizira vatrogastvo na svom području kako želi (profesionalno putem javnih postrojbi, dobrovoljno sa profesionalnom jezgrom, putem dobrovoljaca) to je naizgled dobro, ali ta po mojem mišljenju prevelika sloboda uz nedovoljno izražen inspekcijski nadzor dovodi do nejednake vatrozaštite na području cijele RH, a time se izravno krši Ustav RH koji svojim odredbama jamči jednako pravo na zaštitu zdravlja, imovine itd. svim svojim građanima.
Nadalje, velika je nelogičnost da zapovjednici koji profesionalno obavlja svoju dužnost odgovaraju područnom vatrogasnom zapovjedniku (bilo grada ili općine) koji ne mora biti profesionalac (često i sa nižom školskom ili stručnom spremom), tu se mora znati koje dužnosti zahtijevaju i koju stručnu spremu, itd.
Prijedlog: - točno propisati radna mjesta, potrebnu stručnu spremu i potrebne kvalifikacije, nema ako on obavlja dužnost profesionalno onda ovo ili ako dužnost obavlja dobrovoljno onda ono, točno se mora znati od vrha do dna koja mjesta su profesionalna, a koja mogu biti dobrovoljna i volonterska.
ZBRINJAVANJE VATROGASACA KOJI NE ZADOVOLJAVAJU UVJETE (zbog bolesti, starosti i sl.)
Svi mi koji se bavimo vatrogastvom bilo dobrovoljno, ali pogotovo profesionalci svjesni smo da se već nakon 45 godine života smanjuju naše fizičke sposobnosti na intervenciji (da ne spominjem 55 pa nadalje). To su godine kada se fizički ne može dati više optimum na intervenciji, ali šteta je ne iskoristiti njihovo znanje, iskustvo i još mnogo štošta.
Danas ti ljudi kada odu u mirovinu vrlo se rijetko priključuju DVD društvima, a to im je jedina mogućnost da i dalje ostanu u vatrogastvu.
Prijedlog: - da se omogući da se dio ljudi koji za to pokažu interes postanu inspektori zaštite od požara (niže razine) tako da ti ljudi koji imaju golemo iskustvo mogu nastaviti obavljati više nego koristan posao budući da očito nešto općenito u zaštiti od požara ne štima. U zadnje vrijeme imamo sve više požara sa tragičnim posljedicama i kod građana, ali nažalost i nas samih.
- također da se ti ljudi nastave raditi u županijskim uredima DUZS kao dispečeri jer posjeduju iskustvo i na sličnim mjestima. Naravno za tako nešto treba pripremiti i zakonske odredbe, a one u konačnici pridonose direktnoj uštedi novaca, većoj sigurnosti građana, ali i sigurnosti vatrogasaca da će biti na neki način zbrinuti na općeprihvatljiv način.
ZAKLJUČAK
U vatrogastvu, ali općenito zaštiti od požara ima puno mjesta za napredak. Ne tvrdim da ništa ne valja i da treba početi od početka, ali sigurno želim da se neke stvari dovedu na višu razinu. Bit ću iskren prvenstveno:
- zbog mene jer mi je glava i onako u torbi, toga sam svjestan ja, ali i moja i naše obitelji dok god idemo na vatrogasne intervencije.
- zbog Vas dragi kolege bilo dobrovoljni ili profesionalni koji odrađujemo posao,
- zbog nastradalih kolega koji su dali svoje živote, da se ne ponovi na takav način. Rekao sam da smo ginuli i da ćemo ginuti i dalje, ali to ne smiju biti ljudi koji ne zadovoljavaju osnovne uvjete za vatrogasce (da sad ne nabrajam koje).
- zbog onih među nama (zapovjednik Slavica i drugi) koji plaćaju danak ovog i ovakvog sustava vatrogastva i ljudi u sustavu.
- zbog svih onih koji će se u budućnosti baviti vatrogastvom i zaštitom od požara u RH i da ne ponavljam više.
Ovo neka bude podloga za konstruktivan razgovor svih onih koji žele dobro sebi, ali i svima nama.
Ja znam da smo o ovim stvarima razgovarali bezbroj puta analizirajući ih, ali da li će netko mjerodavan iznaći način da neke stvari poboljša i da se da prilika onima koji znaju i hoće, vidjet ćemo.
Sigurno da nisam nabrojao sve stvari u vatrogastvu koje bi mogle biti bolje zato svi Vi koji živite vatrogastvo dajte svoje konstruktivne prijedloge pa možda se nešto i ostvari, a ovo moje razmišljanje neka bude podloga za daljnje nadograđivanje i napredak.
Vaš Jozo!
Postovao jozo
na 21.09.2007 20:35:49
|
na 22. rujna 2007 14:07
na 22. rujna 2007 20:18
na 23. rujna 2007 12:20
na 23. rujna 2007 14:50
na 24. rujna 2007 08:04
na 25. rujna 2007 15:06
na 25. rujna 2007 15:41
na 26. rujna 2007 22:15
na 27. rujna 2007 00:13
na 05. oľujka 2008 18:50