Na� udjel u kornatskoj tragediji

Autor Pavao Pavli�i�





Jo� traju javni odjeci pogibije vatrogasaca na otoku Kornatu. U tim odjecima dvije stvari padaju u o�i. Jedno je solidarnost na�ih ljudi, a drugo slabo napredovanje istrage.

Solidarnost je uistinu impresivna. U�as se telefonskim putem skupio pristojan iznos za obitelji unesre�enih, a na sve strane organiziraju se dobrotvorni koncerti i utakmice, pa prihod ide u korist vatrogasaca. �to se pak ti�e istrage, tu stvari stoje malo druga�ije: �ini se da nije mogu�e imenovati jednoga ili dvojicu krivaca, nego da se mora govoriti o nizu pogre�aka i seriji nesretnih okolnosti.



Pa �ovjek onda pomi�lja da je to dvoje povezano. Da je, naime, solidarnost to ve�a, �to su slabiji izgledi da istraga donese nekakve rezultate. Ispada da svi mi slutimo da se krivac s imenom i prezimenom naprosto ne�e na�i, nego da su u cijelu stvar uplele prste neke vi�e sile.

A o kakvim se vi�im silama tu mo�e raditi? Ja bih bio sklon da te sile nazovem tradicijom, mentalitetom ili na�om sredinom. Jer, tradicija, mentalitet i na�a sredina imaju mo� da natjeraju veliki broj ljudi da grije�e i da se pona�aju neodgovorno, a da uop�e ne budu toga svjesni, kao �to toga nije svjestan ni itko drugi oko nih.



Jer, doista, zar se samo pogre�kom jednoga �ovjeka moglo dogoditi da se usred vatre na�u maloljetnici i da ondje izgube glave? Po kojem se kriteriju uop�e ulazilo u taj helikopter i koliko je tu bilo ljudi koji su znali da ti de�ki ne bi trebali i�i na otok? Ili, zar je mogao biti propust samo jednoga �ovjeka �to su ukrcani ljudi, a nije ukrcana i voda, jer prisutnost ljudi na po�ari�tu donosi njihovom DVD-u nekakav novac?



Dalje ne treba ni nabrajati. Da bi se mogle u�initi takve strahote, moralo se s tim slo�iti mnogo osoba, morale su te odluke dobiti op�i pristanak. I, dobile su ga. Jer, na�i ljudi shva�aju pravila i propise kao ne�to �to postoji zato da se zadovolji forma, kao ne�to �to im se name�e odozgo, a �to oni sami nikad ne bi prihvatili da ne moraju. Zato zaobilaze pravila i propise kad god mogu, pa �ak i onda kad time ugro�avaju sebe ili drugoga.



Ali, nisu oni sami za to krivi. Kriv je odgoj, krivo je ono �to gledaju oko sebe, jer tako je svuda i u svemu. Kriv je mentalitet, tradicija, krivo je to �to �ive u Hrvatskoj.



A to onda zna�i da smo krivi svi mi. Jer, mi smo ih tako odgojili, mi se i sami tako pona�amo. I zato nas sad, kad se dogodila ta katastrofa, pe�e savjest. Zato se nastojimo nekako iskupiti, pa �aljemo novac, organiziramo priredbe i javno tra�imo da se po�uri s tom istragom, premda znamo da ona ne�e donijeti ni�ta, a pogotovo ne�e donijeti ubla�enje na�e vlastite krivnje.

Ali, to nas ne�e sprije�iti da u idu�oj prilici opet budemo neodgovorni, da odmahnemo rukom na pravila i propise i nastavimo se pona�ati kako smo nau�ili. I da tako izazovemo novu nesre�u.



Autor Pavao Pavli�i�

Postovao iskreni na 27.09.2007 16:19:31