IZLET VELEBIT 22/23.09.2007. - POŽARNA OPASNOST
Poštovani,
POŽARNA OPASNOST NA VELEBITU - LOKACIJA VRANJKOVA DRAGA
OBAVIJEST UPRAVI ZA ZAŠTITU PRIRODE MINKUL, MPŠVG, MZOPU, PPV, NPSV, DZZP, HŠ DIREKCIJA, VATROGASNOM VJESNIKU...
Planinari znaju biti vrlo nezgodni jer prolaze poprilično zabačenim predjelima planinskih prostora i njihove oči svašta vide. A i fotoaparati poslikaju. HPD Zagreb-Matica već preko 2 godine vodi nacionalnu ekokampanju Za Velebit (For the Velebit mountain), za očuvanje i zaštitu prirode Velebita. Proglasili smo trajnu Monitoring mrežu devastacija Velebita, pokrenuli Velebitske vijesti, odvija se niz različitih aktivnosti obavještavanja javnosti, medijske promidžbe, lobiranja u domaćim i međunarodnim krugovima itd. Ne želimo vas sada zamarati o uspjesima naših ranijih kampanja (Smrčeve doline, termoelektrana, cementara, Rojsova cesta, Štokić duliba, itd.), niti o neprihvatljivim "protupožarnim prosjekama sa elementima šumskih cesta", nužnosti očuvanja biološke raznolikosti vršnog pojasa Velebita, nastupajućem krahu megalomanskog projekta Skijalište Sveto brdo, zagađivanju pitke vode s velebitskih izvora za građane Gospića, Perušića itd., najnovijim odlagalištima otpada uz šumarske ceste na području Baških Oštarija i drugdje, svježim vijestima o aktivnoj teškoj mehanizaciji građevinskih strojeva što upravo sada probijaju upitno legalnu cestu za Ravni dabar (a kasnije odvojci za Crni dabar i Došen dabar, vlasnik firme je član upravno-nadzornih tijela PP Velebit), itd...
Ono što je ekipa naših članova - doajena hrvatskog planinarstva vidjela i dokumentirala prije par dana na Velebitu - je upravo stravično i nevjerojatno.
Na lokaciji svježih šumarskih radova, Vranjkova draga, sjeverni Velebit, dana 22.09.2007. - nabasano je na NEUGAŠENO ZGARIŠTE BEZ NADZORA, POVRŠINE TRI METRA KVADRATNA PUNO ŽARA OD DEBELIH KLADA. Izvolite o tome pročitati zapis gosp. Branka Brauma, crna boja niže.
Neshvatljivo je da Hrvatske šume d.o.o. nemaju nadzor nad svojim radnicima na terenu, neshvatljivo je neuklanjanje otpadne granjevine nakon sječe i odlaganje bačava od goriva i kanti od ulja i maziva po prirodi Velebita od strane djelatnika Hrvatskih šuma d.o.o. A sad još i neugašena zgarišta, i to, kako čujemo nije prvi puta.
Pozivam javno gosp. Jurjevića, šefa ekologije Hrvatskih šuma d.o.o. da podnese momentalnu ostavku na svoju dužnost - zbog sustavne neaktivnosti i nepoduzimanja odgovarajućeg nadzora i edukacije nad upravama lokalnih šumarija u kontekstu teme preventiva šumskih požara i protupožarna zaštita šumskog blaga Velebita i Hrvatske.
Pozivam Direkciju Hrvatskih šuma d.o.o. na momentalnu suspenziju i oštro kažnjavanje odgovorne uprave lokalne šumarije.
Apeliram na Direkciju Hrvatskih šuma d.o.o. i molim ispred vodstva kampanje Za Velebit i zainteresirane planinarske i ostale javnosti - poduzmite sve potrebne mjere oštrog nadzora, edukacije i kontrole nad vašim djelatnicima na terenu - kako bi maksimalno moguće spriječili i izbjegli opasnost od nastanka i širenja šumskih požara.
Ne treba nam još jedan katastrofalan požar na Velebitu.
Izuzetno mi je žao što se nitko od pozvanih predstavnika Hrvatskih šuma d.o.o. nije odazvao na vrlo značajnom skupu i radionici o preventivi šumskih požara u organizaciji Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, dana 11.05.2007. u Zagrebu.
Zahvaljujem na pažnji
Edo Hadžiselimović, dipl.ing.
- dopredsjednik HPD Zagreb-Matica, http://www.zagreb-matica.hr
- izvršni voditelj ekokampanje Za Velebit, http://www.velebit.planine.org
- povjerenik HPS za zaštitu prirode Velebita
Zapažanja s nedavnog planinarskog izleta na Velebit
Vranjkova draga
22.09.2007.g. oko 14 sati skrenuli smo sa ceste Krasno – Štirovača na šumsku cestu što kroz Vranjkovu dragu vodi prema Lubenovcu. Idući od Krasnog, to je desno skretanje cca 3km prije Mrkvišta. Nakon cca 1km, na mjestu gdje završava uspon, a s desne strane ceste se nalazila gomila svježe nasječenih bukovih trupaca, lijevo u šumi zamijetismo dim. Cca 20m od ceste nađosmo ostatke velike vatre, zasigurno veće od one za pečenje par pari kobasica. Zapretana vatra je bila široka oko 3m2 i puna žara od debelih klada.
Dva bračna para stara ukupno skoro 270 godina se revno popišaše u nju, a nakon toga istresoše svu zalihu tekućina pripremljenu za uspon, uključujući i sokove. Od toga nije bilo puno koristi, pa smo sa ruba ceste dovaljali i gomilu kamenja, nastojeći to potencijalno požarište oslabiti što je više moguće. 270 godina iskustva nas je malo smirilo. Babje je ljeto, bura jenjava. Slijedi period tišine. No da li će uvijek biti tako. Kad smo se nakon povratka požalili domaćinima, slijedio je odgovor: Ah, opet su ostavili vatru. Oni to obično tako rade. U privitku slika lokacije i saniranog požarišta. Prije sanacije ga nažalost nismo slikali, imadosmo prečeg posla.
Za kraj dva laička zaključka:
1. Šuma na Velebitu nije nastala u današnjim klimatskim uvjetima. Bilo je to davno, u vremenima kad su Paklenicama možda kroz cijelu godinu hučale rijeke, kad se snijegovi na tim visinama nisu otapali mjesecima, kad se ta šuma možda mogla i zvati temperate rain forest. Ako Velebit plane, uz današnju klimu, te činjenicu da je to kraški teren sa tankim naslagama humusa, koje bi nakon požara erozija munjevito isprala, laički dolazimo do zaključka, da se šuma ne bi ni obnovila. Jednom od najdragocjenijih područja Lijepe naše bila bi učinjena nepopravljiva šteta!
2. Šumski radnici su u prosjeku slabo obrazovani i rade u vrlo teškim uvjetima. Možda je previše od njih očekivati da budu savjest ovog društva. No iznad njih ima mnogo hijerarhijskih stepenica, i to dobro plaćenih, nekih i na državnim jaslama. To bi trebala biti i njihova briga. Kroz edukaciju, sankcioniranje, a ponajviše osobni primjer. By the way, u Vranjkovoj drazi na proplanku stoji krasna brvnara Hrvatskih šuma, sa svom infrastrukturom. Zjapi prazna, dok se u okolici nalaze dva planinarska doma: Careva kuća na Begovači i ona na Mrkvištu, koje su dupkom pune. Uvjeti su minimalni, to se održava mukom i voluntarizmom lokalnih planinarskih društava. Sjetih se Kučana, koji sa crnom plastičnom vrećicom skuplja smeće po Triglavu. Ili Janše, koji sa svojom odabranicom penje alpinističke smjerove. Možda da ih uvezemo?
3. ...Šumu treba sjeći. Čak i u nacionalnim parkovima. Šuma ima svoj vijek trajanja, bere se kad sazreli. Narast će nova. No to se radi marom dobrog gospodara, ne predatorski. A posebno ne na Velebitu. Ovo što vidjesmo podsjetilo me na jednu ružnu riječ. Jest da je srpska, ali je adekvatna. Unerediti se.
Čovjek može, a i mora vršiti nuždu. Pa i sječa šume je nužna. Drvo je jedna od osnovnih sirovina. No ne treba se pri tom unerediti. Treba imati WC papir i četku za čišćenje školjke. U javnim WC-ima se upotreba tog pribora alimentira sa dvije kune. Pa nek se i ovdje to uračuna u cijenu nužnog, a ne da se uneređuje planinarima. Nismo stoka!
U potpisu: Branko Braum (mali Braun), član planinarske organizacije od 1957.g... Izvrstan je poznavatelj Velebita, kralja naših planina. Nekad sam to bio i ja, provevši na njemu sveukupno više od 6 mjeseci, u vrijeme kad je do njega trebalo i doći. Tad je za to trebao cijeli dan, danas treba par sati. I sad kad nam je to tako dostupno, skoro poklonjeno, ne bi se trebali ponašati po onoj: Što je poklonjeno, ne cijeni se!
Izbor naj fotki s našeg velebitskog pohoda stavljen je jučer na Foto galeriju PES, link sa www.zagreb-matica.hr
