Zloupotrijebit �u va�e vrijeme i ovaj na� cyber dom da podijelim s vama jedan moj intimni trenutak.



U epicentru na�ih maglovitih prostora, ipak ja �ivim na otoku Murteru, u ozra�ju najnovijih vijesti, pogled mi je pao na moje tri mu�ke glave u ku�i. Gledam ih onako uronjene u svakodnevne brige i njihove velike planove. Mog mla�eg sina, �etrnaestogodi�njak, tek provirio ispod staklenog zvona roditeljske brige. Mali zmaj trenira svakodnevno i napreduje.

Mog starijeg, dvadesettri godine su mu i ure�uje novi dom za sebe i svoju ljubav. Jedri ovim na�im Kornatima, nadme�e se s vjetrom i ljudima.

Gledam mog supruga koji jede pomorski kruh sa sedam kora i za kojeg bi na�i stari rekli-nije �iv, nije mrtav...pomorac je.



Gledam ih i postajem svjena koliko sam beskrajno sretna. Moji su mu�karci �ivi. Iz njih izvire �ivotna snaga koja i mene hrani...



Ali sjena le�i na mom sebi�nom osje�aju sre�e. I trunka srama je ima majki, �ena, sestara i nesretnih nespominjanih cura koje vi�e nikad ne�e grliti svoje mile. Ima djece kojoj �e ostati samo blijedo sje�anje na o�eve. Ima puno djece koja se na�alost ne�e ni roditi.



Prirodni red stvari u svemiru se poremeti kad mladost nestane. Kontinuitet na crti �ivota se prekine i treba vremena da ta rana zaraste.



I onaj Vi�nji je ljut zbog toga jer nije on na�e junake pozvao. On ih je samo prigrlio u njihovoj patnji koju smo im mi ljudi priskrbili, bilo djelom - bilo propustom.



Mukotrpan je put do istine i ako pri tome nekom treba glasno re�i da na�i �ivoti nisu ni�ije igrali�te, na�a je du�nost da to i u�inimo.

Na�a bra�a, djeca, mu�evi i o�evi, svi redom junaci, su mrtvi i na�alost ni�ta ih ne mo�e vratiti.



Ja vas samo molim da ne dozvolite da jo� jedanput umru u na�em zaboravu.



Gost

Postovao gost na 31.10.2007 13:22:26