VATRU GASI, BRATA SPASI
Kao i davne 1985.god, zatim 1995god., i ne tako davne 2001god., plameni jezici i ove su godine stegli Dugi Rat i okolicu u vatreni obruč. Velika vatrena stihija potpomognuta jakim vjetrom brzo se širila na sve strane dobivajući na svojoj jačini i razornosti te se pretvarala u "vatrenu oluju" koja je gutala sve pred sobom, ostavljajući pustoš, garež, tugu i jad. Nakon što joj je dosadilo pustošiti samo maslinike, voćnjake, poljoprivredne površine, mladu borovinu, travu i nisko raslinje, svoj rušilački i uništavački pohod usmjerila je prema kućama, u naseljima Duće , Dugi Rat, Orij, Mali Rat te tvornici plinova Messer, dovodivši u pitanje najveću ljudsku vrednotu, ljudski život. I tada počinje ono najgore, počinje pravi pakao, naslućuje se katastrofa, vatra je sve bliže kućama, vatreni jezici su sve veći, ljudi polijevaju oko kuća i spašavaju što se spasit može, neki sjedaju u auta i bježe što dalje, dok neki to samo promatraju blago telećim pogledom kao da gledaju omiljeni film u kinu i onda s rukama u džepovima rješavaju sve svjetske probleme, otkrivajući formulu za besmrtnost, umovi 22 stoljeća. Dok im braniš susjedovu kuću vuču te za rukav i kažu: " ostavi to, spasi meni one dvije masline poviše". Pravi intelektualci, čak se i u vatrogastvo razumu, i kanader bi digli usred noći. Uče te kako biti vatrogasac i kažu da si balavac jer nećeš da povučeš crijeva od magistrale do starog sela. Na pojedinim mjestima ovog velikog požara vatra nam je predstavljala tek treću opasnost…
JOŠ JEDNA POBJEDA VATROGASACA NAD „VATRENOM OLUJOM“
Dana 20.10.2007.god., u 18 sati i 35 min dežurni vatrogasac D.V.D.-a Dalmacija Dugi Rat zaprima dojavu od IX. Policijske postaje Omiš da je izbio šumski požar poviše Duća. Dežurni vatrogasac vođen svojim dugogodišnjim iskustvom u vatrogastvu odmah uključuje vatrogasnu sirenu i obavještava zapovjednika o dojavi te potražuje pomoć susjednih nam društava D.V.D.-a Omiš i D.V.D.-a Podstrana, znajući da je vrijeme pogodno, odnosno idealno za razvijanje požara velikih razmjera. U 18 sati i 42 min, dakle 7 min od zaprimljene dojave dvije vatrogasne ekipe D.V.D.-a Dalmacija ( osam ljudi s dva vozila) već se nalaze na požarištu i obavještavaju zapovjednika o situaciji na terenu: " situacija nije dobra, vatra nošena jakim vjetrom brzo se širi i zahvaća veliku površinu, trebati će nam dodatne snage"!. U tom trenutku u akciju gašenja priključuju se još tri vozila D.V.D.-a Dalmacija s 12 ljudi te zapovjednik društva koji stupa u kontakt s Vatrogasnim Operativnim Centrom (VOC) Županije Splitsko-dalmatinske i traže pomoć svih trenutno raspoloživih snaga. Za to vrijeme na požar su stigli članovi D.V.D.-a Omiš i nedugo zatim D.V.D.-a Podstrana. Zbog teškog i nepristupačnog terena vatrogascima je bilo krajnje otežano gašenje, zbog nemogućnosti ulaska u samo srce požara, a još dodatne probleme stvarao je jaki i nepredvidljivi vjetar koji je stalno mijenjao svoj smjer i nije se moglo sa sigurnošću utvrditi kretanje požara. Kako je vrijeme odmicalo na požarište je pristizalo sve više vatrogasnih vozila od Makarske pa sve do Trogira uključujući JVP grada Splita te Državne Interventne Postrojbe iz Divulja, Šibenika i Zadra. U to vrijeme zbog nagle promjene smjera vjetra vatra je zaprijetila istodobno kućama na Dućama i Dugom Ratu te tvornici plinova Messer gdje se ujedno i vodila najveća bitka s vatrenom stihijom. Velikim naporom gasitelja uz pomoć mještana sve su kuče obranjene, vatra je zaustavljena tik uz kuće. Kako je vrijeme odmicalo gasitelji su nadljudskim naporima dobivali sve više bitki s vatrenom stihijom, vatre je bilo sve manje. Zadnja velika bitka s vatrom odvijala se pred zoru istočno od sela Krug te istočno i južno od crkvice Sv. Ivana. Na tom potezu je formirana linija koja je morala zaustaviti daljnje širenje vatre, u protivnom bi ona prohujala kroz stara sela Krug, Zeljoviče i Jesenice, te kroz mjesto Sumpetar. Upravo tu je zadan posljednji udarac vatrenoj stihiji nakon jednosatne borbe uz stalno jačanje vjetra. U toj liniji koja je zaustavila daljnje širenje požara bila su dva vozila s vatrogascima iz D. I. P.-a Divulja i Šibenika te dvije autocisterne, navalno i šumsko vozilo D. V. D. Dalmacija. Požar je lokaliziran nakon 14 sati neprestane borbe 21.10.2007.god u 08 sati i 30 min, a u potpunosti ugašen istog dana u 20 sati, kada je kiša koja je počela padati olakšala posao vatrogascima. Pošto protupožarni zrakoplovi kanaderi kako je većini i poznato, nisu u mogućnosti gasiti po noći, zahtjev za njihovu pomoć poslan je ranom zorom, ali zbog jakog vjetra on je samo nadletio požarište i zbog nemogućnosti rada u uvjetima kakvi su vladali na terenu vratio se u bazu.
Na požaru je sudjelovalo 130 vatrogasaca, (od čega 25 iz D. V. D.-a Dalmacija), iz 24 društava s 40 vozila (Od čega 6 iz D. V. D.-a Dalmacija). Izgorjela je površina od 400 hektara mlade borove šume, trave i niskog raslinja, te maslinika i poljoprivrednog zemljišta.
Vatrogasci koji su tu noć proveli u borbi s " vatrenom olujom " koja je opustošila pola opčine nadljudskim su naporima u nemogućim uvjetima i uz jak vjetar uspjeli zaustaviti daljnji pohod vatre, te su obranili sve kuće bez pomoći iz zraka što još više ističe njihovo zalaganje i požrtvovnost. To je uistinu zapanjujuće i može se na neki način mjeriti s čudom, a pogotovo uzevši u obzir da je hidrantska mreža u opčini u vrlo lošem stanju i da je jedini hidrant koji je bio u funkciji i gdje su se vozila mogla puniti vodom zapravo onaj hidrant ispred vatrogasnog doma.
U zadnjih desetak dana od ovog velikog požara svi su puni hvale za vatrogasce ali mi se pitamo koliko dugo, eventualno tjedan ili dva, zar je potrebna katastrofa da nas se sjetite. Kad se ponovo strasti smire opet ćemo biti samo "avanturisti" i društvo kojem je požar samo igra, gdje se dolazi samo gubiti vrijeme i riskira s maloljetnicima odvodeći ih na požare kako je bilo objavljeno prije dva mjeseca u članku kojeg je potpisao Student. Nadam se da je bar određeni broj ljudi uvidio koliko je vatrogastvo potrebno i koliko ono znači za naše malo misto, isto tako da naše društvo radi sukladno s pravilnikom o vatrogastvu i protupožarno preventivi te da je jedno od organiziranijih društava u županiji. Isto tako valja napomenuti da naš zapovjednik ima državni ispit za vođenje intervencija s posebnim ovlastima a ubrzo će naša dva člana pristupiti polaganju istoga u Zagrebu. Svake godine operativni članovi društva odrade određeni broj vježbi koje su utvrđene od strane zapovjedništva. Naše društvo ima natjecateljsku ekipu koja sudjeluje na vatrogasnim natjecanjima to je ujedno i jedina natjecateljska ekipa na ovom požarnom području. Svake godine nam pristižu novi članovi koji nakon određenog vremena prolaze obuku za vatrogasca te polažu ispit za zvanje istoga, te nakon obavljenog liječničkog pregleda i sa napunjenih 18 god postupno se uključuju u akcije spašavanja i gašenja. Vjerujemo da smo mi preozbiljno i kvalitetno društvo da bi nas uspoređivali uvijek s lošijima. Uvijek težimo najboljem i zato za primjer uzimamo bolje od nas, a nikako lošije. Zato apeliramo na Studenta ( autora spornog članka) i na sve ostale koji tako misle, da su vrata doma otvorena svakim danom od 10 do 18 sati te da će dobit odgovore na sva njihova pitanja pa neće biti potrebe da pišu neprovjerene i lažne informacije.
U svom dobrovoljnom radu uvijek dajemo sve od sebe pa čak i više od toga, ne tražimo hvalospjeve dovoljan je dostojan pogled na naš rad.
A što dobijemo za uzvrat?
...komentare pojedinaca na ulici kako nije bilo vatrogasaca kad mu je maslina gorila, a nitko se ne pita gdje su ti momci zapravo mogli biti, jesu li kome kuću spašavali ili im je možda vlastiti život bio ugrožen, ali jedno je sigurno, a to je da sigurno nisu ležali i promatrali vatru. Nitko se ne pita kako je zapravo bilo njihovim roditeljima, ženama i djeci. Kako su se oni osjećali kad su njihovi najmiliji jurili u vatru, spašavajući drugoga, dok su ostali bježali glavom bez obzira, a ujedno su i njihove kuće i obitelji bile u potencionalnoj opasnosti od vatrene stihije. Ponovno ponavljamo da ne tražimo priznanja samo da se naš rad shvati ozbiljno kao što i jest. Trudimo se i truditi ćemo se još više, učiti ćemo i usavršavati se da sve naše intervencije budu krajnje učinkovite i profesionalno obavljene kao i do sada, a u tome najviše možete profitirati najviše vi dragi mještani opčine Dugi Rat i vaši gosti.
Na ovom požaru svako od naših vozila koje je sudjelovalo u gašenju u prosjeku je prošlo i više od 150 km što znači da nismo ležali i divili se vatri, već smo se krajnjim atomima snage borili protiv tog luđačkog pohoda. U svakom trenutku svako slobodno vozilo D. V. D.-a Dalmacije po završetku opasnosti za neki predio odmah se prebacivalo gdje je u tom trenutku bilo najpotrebnije i tako 14 sati bez minute odmora.
A što dobijemo za uzvrat?
... u nedjelju 28.10.2007. u 11sati i 11 min. dobivamo dojavu, pripremamo se za intervenciju a na protupožarnom putu ispred vatrogasnog doma parkirana tri osobna vozila tako da su zakrčili protupožarni put i nismo bili u mogućnosti pravovremeno intervenirati zbog nemogućnosti prolaska vatrogasnog vozila. Ovo nam sve govori koliko pojedini mještani Dugog Rata imaju pobuđenu svijest o vatrogastvu i njegovom djelovanju. Na svu sreću intervencija je bila tehničke naravi i nije iziskivala brz dolazak a pitamo se što bi se desilo da je ne daj Bože gorila kuća ili stan gdje je ljudski život bio izložen opasnosti, tko bi onda odgovarao za propuste???
Za kraj željeli bi još jedno naglasiti i zahvaliti se svim gasiteljima zbog iznimno uloženog napora i truda u sprečavanju još veće katastrofe koja je prijetila našem malom mistu i okolici. Onu vatrenu stihiju potpomognutu jakim vjetrom mogli su zaustaviti jedino hrabri i odvažni ljudi velikog srca baš kao što ste vi DOBROVOLJNI VATROGASCI.
Uz naš pozdrav VATRU GASI BRATA SPASI
na 07. studenoga 2007 19:05