30.kolovoza 2007. Dan koji će zauvijek ostati u našim ružnim sjećanjima. Dan kada je cijela Hrvatska zaplakala.
Naizgled bezazleni požar na Kornatima uzeo je sa sobom šest života vatrogasaca, dok je ostalih sedmero ozlijeđenih počelo svoju bitku za život.
Sve je počelo u 12:30, kad je na otoku Kornat buknuo požar. U gašenje je bio uključen kanader te helikopter sa 22-ojicom vatrogasaca Šibenika, Tisnog i Vodica.
Dino Klarić, Ivan Marinović, Ivica Crvelin i Marinko Knežević poginuli su kao pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Šibenik. Marko Stančić, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin i Josip Lučić bili su članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Tisno. Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Karlo Ševerdija i Ante Juričev Mikulin pripadali su Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Vodice. Sve je bilo usmjereno u molitve da tragediji bude kraj. Ali nažalost tuga se nastavila gomilati.
Dok se na posljednji ispraćaj ispraćaju poginuli vatrogasci, u bolnici 1. rujna umro je Ante Crvelin, sedma žrtva. Njegov otac Ivica dva dana ranije položio je život na Kornatu. Neutješna Ajka Crvelin u samo dva dana izgubila je supruga i sina.
3. rujna, požar na Kornatu je uzeo još jednu žrtvu, osmu po redu. Tomislav Crvelin umro je u Klinici za traumatologiju. Nakon samo dva dana i deveti život nepovratno odlazi. Mladi Josip Lučić gubi bitku u KB-u Dubrava. Za njim 6. rujna odlaze 10. i 11. žrtva, Marinko Knežević i Karlo Ševerdija, pa se sve molitve usmjeravaju ka Splitu, gdje su u bolnici ležali Ante Juričev Mikulin i Frane Lučić.
Deset dana kasnije, 16. rujna, i Ante Jurićev Mikulin je izgubio borbu za život.
Frane Lučić, mladić koji je jedini preživio kornatsku stravu. Liječnici su mu morali amputirati prste na rukama, a nakon što je u bolnici došao k svijesti, nisu mu otkrili istinu o kolegama. Bila je pretužna i prebolna da bi ju Frane u tom trenutku mogao prihvatit
Tragedija, koja je u povijesti hrvatskog vatrogastva jedna od najtežih i najbolnijih, pogodila je sve vatrogasce diljem lijepe naše, ali isto tako pogodila je i svakog običnog čovjeka, jer nitko nije mogao nad ovakvom tragedijom ostati ravnodušan.
Danas, točno šest mjeseci nakon tragedije još se uvijek nerado prisjećamo te tragedije koja je uzela živote naših kolega, i kako pjesma koja je upravo u čast poginulim vatrogascima napisana kaže, postavljamo si pitanje: ''…dal' sam i ja jedan od njih…''.
Pavle jako lijepo si to napisao.
U našim srcima tuga još uvijek stoji.
Izgubili smo 12 naših mladih heroja i kolega vatrogasaca i velika im HVALA ZA SVE ŠTO SU UČINILI ZA NAŠU DOMOVINU I ZA NAS.
i nakon 6 mjeseci opet mi je krenula suza niz lice!!!!!
pavle ovo si jako lijepo napisao!!!!!
nadam se da će istina konačno doći na vidjelo!!!!
HVALA VAM,HEROJI!!!!!!!!!!!!!!!!!
na 29. veljače 2008 07:50
na 29. veljače 2008 08:12
na 29. veljače 2008 09:44
na 29. veljače 2008 12:46
na 29. veljače 2008 22:24
na 01. oľujka 2008 00:27
na 01. oľujka 2008 07:51
na 02. oľujka 2008 15:57