U Parizu je od 7. do 9. ožujka 2008. godine održano središnje ovogodišnje savjetovanje Međunarodne zajednice vatrogasnih i spasilačkih službi (CTIF-a) na temu
uloge dobrovoljnog vatrogastva u ukupnom sustavu zaštite i spašavanja.
Hrvatsku vatrogasnu zajednicu predstavljali su
načelnik, mr. Žejko Popović, tajnik
Gabriel Špehar, ing. i tajnik Nacionalnog odbora za preventivnu zaštitu i gašenje požara,
mr. Mario Starčević. U drugom dijelu savjetovanja, izviještene su vatrogasne organizacije o inicijativi ustrojavanja europske interventne postrojbe civilne zaštite, kao i financijskim sredstvima i projektima, koji se pripremaju u okviru Europske Unije za zaštitu od katastrofa.
Domaćin i suorganizator savjetovanja bila je Vatrogasna zajednica Francuske, koja je događaj organizirala, sukladno njegovoj važnosti, u Senatu, sjedištu zamjenika Predsjednika Republike Francuske.
Vatrogastvo u Europskoj Uniji
U uvodnom referatu Predsjednika Vatrogasne zajednice Francuske (FNSPF)
Richarda Vignona, istaknuto je, da se za predstojeće predsjedanje Republike Francuske Europskom Unijom priprema i Vatrogasna zajednica Francuske na način, da artikulira i objedini stavove vatrogasnih organizacija, te zajedničkim nastupom vatrogasnih organizacija iskristalizira stavove prema Europskom parlamentu, i na taj način utječe na procese odlučivanja.
Walter Egger, predsjednik CTIF-a, istaknuo je da je dostignuta razina sigurnosti i blagostanja najveće bogatstvo europskog kontinenta, u kojem ključnu ulogu imaju vatrogasci. Posebno je pri tome istaknuo važnost regrutacije odgovornih i društveno angažiranih mladih kroz dobrovoljna vatrogasna društva, kao i još uvijek postojeću svijest mnogih poslodavaca, da u radno vrijeme daju na raspolaganje svoje djelatnike za odlaske na intervencije.
Nakon toga su referate i izlaganja podnijeli Jean-Marie Lincheneau, Francuska (generalni tajnik FNSPF-a), Dennis Davis, Velika Britanija (predsjednik zajednice britanskih hitnih službi), Ralf Ackermann, Njemačka (dopredsjednik VZ Njemačke), Rui Silva, Portugal (Generalni direktor Vatrogasne zajednice Portugala), Manfred Seidl, Austrija (Predsjednik VZ Austrije), te češki, švicarski i poljski vatrogasni dužnosnici.
Kako unaprijediti dobrovoljno vatrogastvo?
U većini europskih zemalja dobrovoljno vatrogastvo definirano je kao komunalna služba, koja je u nadležnost lokalne samouprave. Njegov pravni status je, međutim, vrlo različit, tako da su organizacijski oblici dobrovoljnih vatrogasaca
klubovi, udruge, postrojbe civilne zaštite, vatrogasna policija ili javne ustanove. Iz toga proizlazi i različito organiziranje dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi u sklopu sustava zaštite i spašavanja (zaštite od katastrofa), gdje je uloga i status različit, ali općenito gledano nacionalne i međunarodne institucije zaštite i spašavanja nedovoljno integriraju i uzimaju u obzir potrebe i stavove vatrogasnih organizacija (tematika drugog dijela savjetovanja).
Kao zajednički, manje-više svuda prisutni problemi dobrovoljnog vatrogastva, pojavljuju se raspoloživost dobrovoljnih vatrogasaca u radno vrijeme, nedefinirane naknade za njihov izostanak s radnog mjesta, pravni i socijalni status, pad članstva (dijelom zbog sve starijeg stanovništva), medicinski standardi, razina osposobljenosti i opremljenosti (posebno u malim ruralnim sredinama), manjak iskustva na intervencijama te nedovoljne subvencije s viših razina.
Česta je i nedovoljna senzibilnost od strane političkih, ali i viših zapovjednih vatrogasnih struktura, prema delikatnim i sve ozbiljnijim problemima, s kojima se suočava dobrovoljno vatrogastvo. Najnoviji primjer su predstavljali propisi doneseni na razini Europske Unije, koji su ograničili "prekovremeni rad", tako da su npr. u Velikoj Britaniji te odredbe morale biti derogirane, jer bi u suprotnom upitno bilo ukupno funkcioniranje vatrogasne službe. Također su i europske odredbe o jedinstvenom broju 112 donesene bez konzultacije vatrogasaca, čime su uzrokovani značajni problemi u implementaciji smjernica.
Istaknuto je, da nema odgovarajuće alternative za dobrovoljno vatrogastvo, koje predstavlja široku bazu zaštite od katastrofa, pri čemu se u vrlo kratkom vremenu može mobilizirati velik, skoro neiscrpan broj dobro motiviranih i osposobljenih stručnjaka (jer u svom redovnom radu obnašaju spektar svih mogućih zanimanja), a u odnosu na profesionalno vatrogastvo zahtijevaju neusporedivo manje troškova (ekonomski aspekt). Dobrovoljno vatrogastvo uravnotežuje zaštitu urbanih i ruralnih sredina, tako da su vremena odaziva (dolaska na mjesto intervencije) u većini zemalja planirana između 7 i 20 minuta, što je isključivo s profesionalnim vatrogastvom za ravnomjerno pokrivanje ruralnih sredina nemoguće izvedivo. Uz zaštitne i ekonomske funkcije, dobrovoljno vatrogastvo ima i socijanu važnost; tako su u nekim zemljama pokrenute široke akcije integracije žena i svih društvenih struktura u dobrovoljne vatrogasne postrojbe, a široka baza vatrogasne mladeži garantira trajno obnavljanje članstva.
Kao problem se pojavljuje i model financiranja vatrogastva u mnogim bivšim socijalističkim zemljama, gdje je profesionalno vatrogastvo financirano s državne ili regionalne, a dobrovoljno vatrogastvo s lokalne razine (kao i u RH), što često dovodi do nesporazuma i razlika u opremljenosti (u korist profesionalnog vatrogastva).
Ukoliko se zadovolje osnovna načela poticanja i održavanja sustava dobrovoljnog vatrogastva, između ostalog i kroz besplatno usavršavanje u vatrogasnim školama, ukupno se ne povećava samo razina sigurnosti, nego se i zbog brzog dolaska na mjesto intervencije smanjuje broj poginulih osoba (u Austriji, zemlji organiziranoj na temeljima dobrovoljnog vatrogastva, broj poginulih na požarima na milijun stanovnika je oko 7, što je među najnižim koeficijentima u Europi). Dobrovoljno vatrogastvo u Austriji i Njemačkoj dodatno osigurava bazu za regionalnu i prekograničnu ispomoć Jedan od primjera je Republika Austrija, koja ima 99 intervencijskih dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi za zaštitu od katastrofa, od kojih se svaka od njih sastoji iz 30 vozila i 177 vatrogasaca, što čini ukupno 2.970 vatrogasnih vozila i 17.523 vatrogasaca, pripravnih da u svakom trenutku mogu biti dislocirani izvan svog područja djelovanja za cjelokupni spektar vatrogasnih intervencija.
Granice djelovanja
Međutim, dobrovoljno vatrogastvo ima i svoje granice, t.j. pretjerano opterećenje dovodi do demotivacije i mogućeg ugrožavanja sustava. Stoga je jedan od mogućih kriterija, kada treba prijeći na osnivanje profesionalne vatrogasne postrojbe, broj stanovnika grada (u Austriji i Njemačkoj iznosi 100.000 stanovnika). Vatrogasci Velike Britanije u potpunosti se otklanjaju od odredbi vremena dolaska, nego temeljem procjena i planova utvrđuju razinu rizika, koja onda uvjetuje ustroj vatrogastva. Priznavanje osposobljavanja u vatrogasnoj organizaciji kroz vrednovanje u civilnom društvu dodatno bi moglo potaknuti interes za članstvo u vatrogasnoj organizaciji.
Europska Komisija
Europska Komisija nema nadležnosti nad zemljama članicama u pogledu vatrogastva, a niti neke zemlje članice (zakonodavstvo je u mnogim slučajevima u nadležnosti regija), dok se s druge strane problemi gomilaju na sve višim razinama. Pionirski posao u tom pogledu pokrenula je njemačka pokrajina Hessen, koja je u Briselu ustrojila ured, kako bi se pratilo i pravovremeno reagiralo na određene inicijative, koje se mogu (pozitivno ili negativno) odraziti na vatrogasnu organizaciju. Iako načelno nema nikakve ingerencije, Europska Komisija se sve više upliće u područje vatrogastva (građevinska preventiva, SEVESO-odredbe, uzbunjivanje/ jedinstveni broj za uzbunjivanje 112, potpora žrtvama katastrofa).
Tako je i nedavno usvojeni
Lisabonski sporazum, koji čeka svoju ratifikaciju u zemljama članicama EU, utvrdio postupke pružanja pomoći na međunarodnoj razini.
Europska intervencijska postrojba civilne zaštite
Ministar poljoprivrede i šumarstva Republike Francuske,
Michel Barnier, izvijestio je o koracima, koji su doveli do donošenja plana osnivanja europske intervencijske postrojbe civilne zaštite. Poslije katastrofalnog potresa u Grčkoj i Turskoj krajem prošlog stoljeća i poplava u središnjoj Europi 2002. i 2003. godine uočeno je, da Europska Unija nije bila spremna kako na pravovremeno slanje djelotvorne pomoći, tako i na osiguranje financijskih sredstava za potrebe sanacije šteta. Upravo zbog sve veće učestalosti katastrofalnih događaja, uzrokovanih globalizacijom, tehničkim napretkom, globalnim zatopljenjem, urbanizacijom, itd. posljedice nakon katastrofa pogađaju sve više ljudi zbog sve veće koncentracije stanovništva u gradovima i strahovite ekspanzije obujma prometa svih vrsta.
Od nepripremljenosti do Lisabonskog sporazuma
Postojeći plan aktivnosti u okviru Lisabonskog sporazuma pokušava na europskoj razini umrežiti postojeće sustave kroz ustrojavanje središnjeg nadzornog informativnog centra (MIC-monitoring information center), i uz obvezno reagiranje za slučaj regionalne katastrofe. EU se obvezuje poticati projekte osposobljavanja i usavršavanja itd. Svim aktivnostima upravlja Savjet za civilnu sigurnost, sastavljen iz vojnih i političkih dužnosnika. Taj operativni centar u Briselu bit će zaposjednut stručnjacima, koji će unapređivati analizu rizika i primjenu satelitskih tehnologija, a za sve vrste rizika (požari, poplave, tsunamiji, kemijske, biološke i atomskle nesreće, epidemije, terorizam) izradit će se operativne procedure i popis interventnih postrojbi. Tako će se pomoć upućivati u roku nekoliko dana, a financijska sredstva Fonda solidarnosti za sanaciju posljedica katastrofa dostupna će biti već nakon 6 mjeseci.
Umjesto zaključka: kome pripadaju vatrogasne udruge i nevladine organizacije?
Problem nejednoliko definiranih nadležnosti pojedinih nacionalnih i regionalnih vatrogasnih organizacija još dugo će tištiti vatrogasce. Naime, EU prepoznaje i konzultira u procesima odlučivanja strukture civilne zaštite i zaštite i spašavanja, koje u mnogim slučajevima ne integriraju krovne vatrogasne organizacije, a posebno ne dobrovoljne strukture, koje svoj rad baziraju na humanitarnosti, i shodno tome, imaju organizacijske oblike udruga i nevladinih organizacija. Financijska sredstva od 32 milijuna EUR-a godišnje nedovoljna su za bilo koje ozbiljnije projekte i značajna unapređenja u području zaštite od katastrofa na području Europe. Kao otvorena i od većine nazočnih odobravana je inicijativa, da je neophodno potrebno ustrojiti
Vatrogasnu zajednicu Europe, koja će braniti i artikulirati stavove prema Europskoj Uniji.
mr. Mario Starčević
Preneseno sa stranica:
HVZ-a