Šezdeset petogodišnji “vatreni dečko” svoj nepredvidivi radni dan skorim umirovljenjem zamijenit će mirnim životom, a, kaže, u poslu mu je posebno teško bilo kada zvono za uzbunu zazvoni dva puta, jer su u pitanju hitni slučajevi
Kada zazvoni zvono na uzbunu u prostorijama zadarske Javne vatrogasne postrojbe, zajedno sa svojim kolegama u akciju kreće najstariji pripadnik postrojbe Marijan Bogdanić. Nakon više od trideset godina radnog staža ovaj šezdeset petogodišnji “vatreni dečko” svoj nepredvidivi radni dan skorim odlaskom u mirovinu zamijenit će mirnijim životom u krugu obitelji, baveći se maslinarstvom u rodnom Tkonu.
Zadovoljan sam vatrogasnom karijerom koju sam počeo još 1966. godine radeći kao stolar u nekadašnjem Vatrogasnom domu na Relji. Te godine doživio sam i svoje vatreno krštenje, govori nam Bogdanić. Tada je buknulo skladište pamuka u Gaženici, gdje su vatrogasci na požar poveli i njega, a taj požar on pamti i kao najopasniji. Ubrzo potom uslijedilo je školovanje, mnoštvo požara i raznih drugih intervencija, čiji broj i ne pamti. Prisjećajući se najtežih trenutaka zajedno sa svojim kolegama, Bogdanić kazuje kako je posebno teško kada zvono za uzbunu zazvoni dva puta, jer su često u pitanju hitni slučajevi odnosno prometne nesreće ili požari u kućama.
Kad se oglasi zvono, trči se po opremu koja je u garaži, u međuvremenu zapovjednik dobiva potrebne informacije, sjeda se u vozila i ide na teren - govori vatreni dečko. Na početku svake 12-satne smjene vatrogasce očekuje pregled opreme, vozila i skladišta te dnevna vježba, nakon čega svatko pronađe svoju zanimaciju. Inače, doznajemo kako je zadarskim vatrogascima nakon oglašene uzbune za izlazak na intervenciju potrebno svega 60 sekundi.
Film je daleko od stvarnosti
Naš posao uvelike se razlikuje od onoga koji je prikazan u seriji Vatreni dečki. Tamo se momci dobro provode, no u praksi je puno drugačija priča, u kojoj je najvažnije spasiti ljudske živote - kaže Marijan Bogdanić.
svaka čast, kolega. Pozdrav iz JPVP Osijek.
Kolegi sve najbolje, dao mu Bog još puno sretnih godina, ali ljudi moji ovo je sramotno za sve vatrogasce. Pa zar se čovjek koji je cijeli život vatrogasac nema pravo normalno umiroviti kako je i zaslužio?
Pa zar nije mogao u normalnu mirovinu prije 10-tak godina i da čovjek koji je cijeli život podario nepoznatim ljudima na intervencijama uživa sa normalnom mirovinom. Ja vjerujem da je imao normalne uvjete za mirovinu ( mirovinu kakvu je zaslužio)otišao bi sigurno. Gdje je sad benificirani staž i Marijanova prava na benificije? Kome ih mi uplaćujemo? Sramota!!!
Marijane još jednom pozdrav i drži se. Valjda mi malo mlađi nećemo morati prolaziti to što ste Vi. možda "benificije"stvarno budu benificije.
Samo za vašu informaciju, benificije NEMAMO, a plaćamo ih od 450 do 700 kn mjesečno, ovisno o mjesecu i stažu!
na 21. svibnja 2008 10:42
na 21. svibnja 2008 15:58
na 23. svibnja 2008 00:32
na 23. svibnja 2008 21:37
na 27. svibnja 2008 14:42