Osvrnuo bi se na pismo �itatelja autora mr. sc. Mladena Stojkovi�a.
Ustvari samo bi iznio svoje mi�ljenje, jer me na to natjerao naslov "Kako pobolj�ati ga�enje po�ara".�vrsto stojim iza svog mi�ljenja da se mnogi bave posljedicama po�ara i kako �to uspje�nije isti ugasiti, a ne glavnom problemu i uzroku zbog kojih isti nastaju.Po�ar je posljedica.
Zadnjih 40-tak godina koliko znam i vidim zemlja se sve vi�e napu�ta i sve se manje obra�uje, svi tra�u br�u i mo�da naoko sigurniju materijalnu dobit.Od tih godina polako raste i broj po�ara otvorenog prostora.Tvrdim da nemamo dobar i un�ikovit sustav u poljoprivredi koji bi garantirao pristojno �ivljenje od bavljenja istom.Stari stare i umiru, a mladih je sve manje na zemlji.U takvim obiteljima prije je bilo i puno vi�e dice pa bi netko i ostao, sada jedno-dvoje, oboje u grad i nema povratka.Sva sela nam izumiru, a tragedija svakim danom sve vi�e raste u �injenici da uvozim svu mogu�u hranu.Ni�ega mi nemamo niti proizvodimo da zadovolji na�e potrebe.Ako se ovome ne stane na kraj, sve vi�e �e bit gorivog materijala, osim onog kojeg nemilice betoniramo.
U mom zavi�aju nekad se do pod sami vrh brda obra�ivalo, a sada se trava, dra�a, korov, brnistra, samonikla borovina spustila do samog mora me�u ku�e.To je bolest-uzrok kojeg trebamo lje�it a po�ari i sve operativne radnje oko istih, koje mi vatrogasci odra�ujemo su posljedica.Ako nije ve� kasno, po�mimo lje�it uzroke, posljedice �e bit bezbolnije i jeftinije.
Po�ar se u prvoj minuti gasi �a�om vode, u drugoj ti je potrebna kanta vode a u tre�oj pomo� druge osobe i cisterna vode.To je nepobitna �injenica.Zra�ne snage su sve vi�e nezamjenjive u ga�enju, ali bi trebale bit bolje raspore�ene na na�em priobalju ier pro�e podosta vremena do njihova dolaska.U zadnjem ve�em po�aru na mom podru�ju prije 7 dana gotovo nepovratno je je oti�lo u prah i pepeo cca 25 Ha �ume i makije, o eroziji i ostalim posljedicama da ne govorim.Da su zra�ne snage bile na zra�noj luci koja je udaljena od mjesta izbijanja po�ara cca 3 km sve to bi se izbjeglo, jer smo mi kao zemaljske snage bili nemo�ni zbog nepostojanja bilo kakvih puteva.Do dolaska kanadera uspjeli smo spasiti poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo (stambeni objekt, �tala sa kravama, kozama i ovcama, sjenik ..........).
Mnogi bi trebali sjest za isti stol i ne dizati se dok mnoge stvari ne postave na zdrave noge koje �e nositi i nas i nove nara�taje.Ovako dalje ne ide i bli�i se trenutak kada dolazimo do raskrsnice iz koje ne vode nikakvi putevi.