Komentar našeg člana Kida na Komentar mr. sc. Mladena Stojkovića
Član Portala:
Kid 21. Kolovoz 2008. 23:11:12
Osvrnuo bi se na pismo čitatelja autora mr. sc. Mladena Stojkovića.
Ustvari samo bi iznio svoje mišljenje, jer me na to natjerao naslov
"Kako poboljšati gašenje požara".Čvrsto stojim iza svog mišljenja da se mnogi bave posljedicama požara i kako što uspješnije isti ugasiti, a ne glavnom problemu i uzroku zbog kojih isti nastaju.
Požar je posljedica.
Zadnjih 40-tak godina koliko znam i vidim zemlja se sve više napušta i sve se manje obrađuje, svi traže bržu i možda naoko sigurniju materijalnu dobit. Od tih godina polako raste i broj požara otvorenog prostora. Tvrdim da nemamo dobar i unčikovit sustav u poljoprivredi koji bi garantirao pristojno življenje od bavljenja istom. Stari stare i umiru, a mladih je sve manje na zemlji.U takvim obiteljima prije je bilo i puno više dice pa bi netko i ostao, sada jedno-dvoje, oboje u grad i nema povratka. Sva sela nam izumiru, a tragedija svakim danom sve više raste u činjenici da uvozimo svu moguću hranu. Ničega mi nemamo niti proizvodimo da zadovolji naše potrebe. Ako se ovome ne stane na kraj, sve više će bit gorivog materijala, osim onog kojeg nemilice betoniramo.
U mom zavičaju nekad se do pod sami vrh brda obrađivalo, a sada se trava, drača, korov, brnistra, samonikla borovina spustila do samog mora među kuće.To je bolest-uzrok kojeg trebamo liječiti, a požari i sve operativne radnje oko istih, koje mi vatrogasci odrađujemo su posljedica. Ako nije već kasno, počnimo liječit uzroke, posljedice će bit bezbolnije i jeftinije.
Požar se u prvoj minuti gasi čašom vode, u drugoj je potrebna kanta vode, a u trećoj pomoć druge osobe i cisterna vode. To su nepobitne činjenice. Zračne snage su sve više nezamjenjive u gašenju, ali bi trebale bit bolje raspoređene na našem priobalju jer prođe podosta vremena do njihova dolaska.
U zadnjem većem požaru na mom području prije 7 dana gotovo nepovratno je otišlo u prah i pepeo cca 25 Ha šume i makije, o eroziji i ostalim posljedicama da ne govorim. Da su zračne snage bile na zračnoj luci koja je udaljena od mjesta izbijanja požara cca 3 km sve bi se izbjeglo, jer smo mi kao zemaljske snage bili nemoćni zbog nepostojanja bilo kakvih putova. Do dolaska kanadera uspjeli smo spasiti poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo (stambeni objekt, štala sa kravama, kozama i ovcama, sjenik ..........).
Trebali bi svi sjesti za isti stol i ne dizati se, dok se mnoge stvari ne postave na zdrave noge koje će nositi i nas i nove naraštaje. Ovako dalje ne ide i bliži se trenutak kada dolazimo do raskrsnice iz koje ne vode nikakvi putovi.
na 24. kolovoza 2008 12:36
na 24. kolovoza 2008 22:50
na 25. kolovoza 2008 13:02
na 25. kolovoza 2008 14:26
na 26. kolovoza 2008 14:43
na 28. kolovoza 2008 19:06