OCJENA STANJA I OSNOVA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM
TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROIZAĆI
Zakonom o vatrogastvu
(''Narodne novine'', br. 106/99.) vatrogasne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova s danom 1. siječnja 2000. god. prešle su u nadležnost jedinica lokalne samouprave, odnosno nastavile su obavljati vatrogasnu djelatnost kao javne ustanove tih jedinica.
Slijedom toga, profesionalni vatrogasci (zaposlenici javnih vatrogasnih postrojbi) su prevedeni iz statusa državnih službenika u kategoriju javnih (lokalnih) službenika. U Ministarstvu unutarnjih poslova ostao je samo zapovjedni vrh vatrogasne strukture (Glavni vatrogasni zapovjednik, njegov zamjenik i pomoćnici te prateća vatrogasna služba).
Početkom 2005. god. započela je s radom Državna uprava za zaštitu i spašavanje, novoustrojeno tijelo državne uprave koje je (uz temeljnu funkciju koordiniranja aktivnosti u području zaštite i spašavanja) trebalo postati resorno upravno tijelo cjelokupnog vatrogastva u RH (Državna uprava je preuzela poslove vatrogastva koji su do tada bili pozicionirani u Ministarstvu unutarnjih poslova).
Rezimirajući dosadašnja praktična iskustva u organiziranju i funkcioniranju sustava vatrogastva, može se konstatirati da postojeća organizacijska rješenja nisu zadovoljavajuća.
Osnovni problem organizacijske naravi je nepostojanje jednog tijela koje bi sustavno pratilo razvoj vatrogastva, uočavalo probleme i nudilo adekvatna rješenja. Očito je da smještanje vatrogastva u neko od tijela državne uprave (koje već ima zakonom utvrđenu ''osnovnu'' djelatnost) nije polučilo željene efekte. Vatrogastvo je uvijek tretirano kao sekundarna, uzgredna kategorija, koja ne korespondira s poslovima državne uprave. Takvo stanje je samo produbilo postojeće organizacijske probleme i dualitete, pa i antagonizme (profesionalci - dobrovoljci, dvostruke linije zapovjedanja i sl.).
Iako se čini najprirodnijim rješenjem, pozicioniranje vatrogastva u Državnu upravu za zaštitu i spašavanje nije riješilo ove probleme. Naime, Državna uprava je koordinativno tijelo za aktivnosti subjekata zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim nesrećama, a vatrogaci su samo jedan dio toga sustava. Stoga nije realno očekivati da će se Državna uprava pretjerano baviti vatrogastvom i vatrogascima u obavljanju njihove redovite, svakodnevne djelatnosti. Uz to, lociranjem dijela vatrogastva u tijelu državne uprave, a pretežitog operativnog (profesionalnog) sastava u jedinice lokalne samouprave, gubi se nužna povezanost iste profesionalne strukture, imajući pri tome u vidu sva organizacijska i funkcionalna ograničenja koja državna uprava po prirodi stvari posjeduje.
Nadalje, sve se intenzivnije postavlja pitanje pravednog socijalnog zbrinjavanja profesionalnih vatrogasaca koji, radi gubitka nužnih psihofizičkih sposobnost, više nisu u stanju obavljati poslove profesionalnog vatrogasca. Ovaj problem posbno je akutan kod onih profesionalnih vatrogasaca koji još ne ispunjavaju uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, a poslodavac (uglavnom javne vatrogasne postrojbe) nema mogućnost rasporediti ih na neko drugo radno mjesto koje odgovara preostaloj radnoj sposobnosti ili njihovoj stručnoj spremi.
Također, obzirom na tehničko-tehnološki razvoj i zahtjeve koje postavlja praksa u obavljanju vatrogasne djelatnosti, javlja se potreba za kvalitetnijim stručnim obrazovanjem i kontinuiranom edukacijom vatrogasaca svih razina školske/stručne spreme, posebno kada je riječ o visokoškolskom kadru (napominjemo da u Republici Hrvatskoj ne postoji visokoškolska ustanova koja bi profilirala isključivo vatrogasni kadar).
Pored navedenog, ostaje i uvijek aktualan problem financiranja vatrogastva, poglavito u sredinama koje objektivno ne mogu izdvajati odgovarajuća sredstva za funkcioniranje vatrogastva na svom području, čime jača nerazmjer u materijalnom položaju vatrogasnih subjekata. Stoga je potrebno decentraliziranim financiranjem ojačati i takve sredine te na taj način podići razinu sigurnosti.
Iz tog razloga potrebno je osnovati tijelo koje će, sagledavajući cjelokupnu problematiku vatrogastva u Republici Hrvatskoj artikulirati različite interese i aktivnosti vatrogasnih subjekata te iznalaziti optimalna rješenja.
Imajući u vidu navedeno, Prijedlogom ovoga Zakona uređuju se sljedeća osnovna pitanja:
- ustrojavanje ustanove ''Hrvatsko vatrogastvo'', koja će funkcionalno
objediniti relevantne subjekte vatrogastva u RH i usklađivati njihove
aktivnosti,
- osnivanje Vatrogasnog fonda, radi zbrinjavanja određene kategorije profesionalnih vatrogasaca,
- osnivanje Vatrogasne akademije i Visoke vatrogasne škole, koje će objediniti
obrazovni sustav vatrogastva u Republici Hrvatskoj,
- promjene sustava financiranja, tako da decentralizirano financiranje obuhvati
širi krug subjekata vatrogasne djelatnosti,
- druga pitanja primjene Zakona.
Donošenjem predloženoga Zakona preciznije će se sustavno urediti vatrogasna djelatnost, što će omogućiti učinkovitije djelovanje vatrogasnih organizacija.
Ovdje pogledajte cijeloviti prikaz Izmjena i dopuna
Zakona o vatrogastvu
a ovdje izmjene
Zakon o financiranju JLS
na 05. veljače 2009 20:06
na 05. veljače 2009 20:20
na 05. veljače 2009 21:03
na 05. veljače 2009 21:06
na 05. veljače 2009 23:11
na 06. veljače 2009 17:26
na 06. veljače 2009 18:47
na 06. veljače 2009 19:52
na 06. veljače 2009 21:09
na 06. veljače 2009 22:16