U subotu 29.05.2010. godine prestalo je kucati vatrogasno srce
Josipa-Bepice Mahaleka.
(1926.-2010.)
Prenosimo riječi predsjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Makarska - Ive Milunovića:
Dragi naš Bepica,
S neizmjernom tugom u srcu ali i ponosom što si bio naš, mi vatrogasci članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva grada Makarske opraštamo se od Tebe našeg dugogodišnjeg člana, dragog prijatelja, vatrogasnog dočasnika, legendarnog vratara našeg Zmaja, višestrukog dobrovoljnog darivatelja krvi, marljivog radnika bivše Metalplastike, člana brojnih gradskih udruga, ali nadasve dobrog poštenog i časnog čovjeka, koji je volio sve ljude, svoj grad i svoju domovinu.
Upravo ljubav prema bližnjim, humanost i nesebičnost dovela Te je u naše društvo prije više od 65 godina.
Kroz svoj dugogodišnji aktivni vatrogasni rad i djelovanje pokazao si svu svoju veličinu, hrabrost i dobrotu i svojim djelom dokazao da mali i obični ljudi mogu uraditi velika djela.
Dokazao si to gašenjem velikih požara, spašavanjem ugroženih u prometnim nezgodama, spašavanjem utopljenika.
U svim tim vatrogasnim akcijama nikada nisi štedio sebe, a život Ti je često bio ugrožen.
Bio si uvijek među prvima i u svim teškim prilikama i bio si velika potpora i uzor posebno svojim mlađim kolegama.
Premda Tvoj odar krase brojna vatrogasna i duga odlikovanja i priznanja, Ti za svoja djela nikada nisi tražio ni priznanja ni odlikovanja, Tebi je zadovoljstvo bilo pomoći bližnjemu upravo onda kada je to bilo najpotrebnije.
U naše društvo došao si neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata kada ono nije imalo gotovo nikakve opreme i kada su se požari gasili golim rukama, i snažnom voljom hrabrih vatrogasaca.
Upravo zato veselio si se svakom napretku našega društva nabavi novih vozila i opreme.
U posljednje vrijeme kada zbog bolesti nisi mogao dolaziti u naš Vatrogasni dom često smo se susretali na našoj rivi i Ti si me uvijek pitao o novostima u Društvu. Svaku dobru vijest popratio si Tvojom poznatom suzom radosnicom. Tako je to bilo i ove kobne subote kada ni slutili nismo da će to biti naš posljednji susret.
Svojim dugogodišnjim i predanim radom zaslužio si ljubav i poštovanje svih a posebno mlađih članova društva.
Sjećam se i sada dirljivog pljeska naših članova kada si se prije dvije godine nakon teške bolesti pojavio na našoj proslavi Dana Sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca. Bio je to dirljiv događaj, pun iskrene ljubavi i poštovanja koji je zabilježio i novinar našeg lokalnog tiska.
Tvoja iznenadna smrt ostavila je u našim srcima veliku tugu i prazninu, ali mi Te nećemo nikada zaboraviti.
Tvoje ime ostati će trajno upisano među imenima zaslužnih članova našega društva.
Tvojoj obitelji, supruzi i sinovima upućujem izraze iskrenog saučešća. Oni mogu biti ponosni što su imali tako dobrog, hrabrog i odanog supruga i oca.
Dragi Bepica,
Počivaj mirno na našem gradskom groblju Svetoga križa zajedno sa svojim umrlim precima i kolegama vatrogascima.
Neka ti je laka ova naša Makarska i Hrvatska rodna gruda. 
