ZAGREB: Milošević: Nije istina da je Pastor monopolist
Milošević: Nije istina da je Pastor monopolist
'Nije istina da je Pastor monopolist, u RH postoje proizvođači koji su registrirani za vatrogasne aparate, ali za razliku od Pastora, oni ih ne proizvode, nego samo sklapaju poslove s uvezenim proizvodima s Dalekog Istoka, tako da je Pastor jedina tvornica u Hrvatskoj i cijeloj regiji koja u cijelosti proizvodi vatrogasne aparate', odgovorio je Domagoj Milošević na prozivke o nezakonitoj privatizaciji, na konferenciji za novinare održanoj u Vladi.
Ustvrdio je kako je Pastor 'svijetli primjer tvrtke koja nije tajkunizirana' pa uspješno radi i danas.
U Pastor tvornicu vatrogasnih aparata ušao sam 2000. godine, kada je tvrtka bila pred stečajem, akumulirala je 6,5 milijuna kuna gubitaka, ovrha nad nekretninama vrijedila je 5,5 milijuna kuna, a temeljni kapital bio je 13,5 milijuna kuna, istaknuo je Milošević na konferenciji za novinare.
Od tada gubitak je saniran, sačuvana su radna mjesta, a Pastor je trenutno jedini proizvođač vatrogasnih aparata u jugoistočnoj Europi, koji godišnje proizvede više od 230.000 aparata, od čega se polovica izvozi u Zapadnu Europu, napomenuo je Milošević.
Tvornica vatrogasnih aparata ostvaruje 20-tak posto od ukupnog prihoda Pastor Grupe, koja je danas regionalni lider i najveća kompanija u protupožarstvu i vatrogastvu u Jugoistočnoj Europi. Grupa broji 12 kompanija u sedam država, zapošljava tristotinjak ljudi, a prihodi od prodaje iznose 200-tinjak milijuna kuna godišnje od čega se manje od polovice ostvaruje u Hrvatskoj, naglašava Milošević.
'Svaki poduzetnik mora poslovati s državom'
Priznaje da Pastor dio poslova obavlja s državnim kompanijama, no kako je preko 45 posto hrvatskog BDP-a izravno ili neizravno vezano uz državu, praktički svaki hrvatski poduzetnik mora poslovati s državom.
Pretvorba i privatizacija tvrtke provedeni su između 1992. i 1994. godine, kada je nisam ni bio u Pastoru, a moj otac bio je jedan od malih dioničara s dva posto dionica. Pastor je privatiziran tako da je u jednom trenutku čak 95 posto dionica bilo u rukama malih dioničara, a sve eventualne nepravilnosti su navedene u reviziji koja je objavljena još 2003. godine, kazao je Milošević.
Milošević: Čudno je da 10 godina nitko nije imao prigovor
Dodao je kako je vrlo čudno da protiv njega deset godina nitko nije imao prigovor, nego su oni uslijedili tek onda kada je ušao u Vladu. 'U Pastor je donesen stvarni novac i otkupljivani su dugovi', poručio je i naglasio kako mu nije žao što se ulaskom u Vladu našao pod povećalom medija.
'Bez obzira na sve, ne žalim. To je bio birani trenutak i izazov je velik. U samo mjesec dana obavio sam 100-tinjak sastanaka i mogu zaključiti da je interes ulaganja u RH velik. Idemo dalje!', zaključio je Milošević.
izvor: (A.E./Hina)
IVAN DOMAGOJ MILOŠEVIĆ ispunjava
sve uvjete da bude ministar u HDZ-ovoj vladi.
Svi poduzetnički pothvati su mu propali ili su u problemima, osim onog u kojem uživa gotovo monopolni položaj. Optužuju ga da je tu tvrtku stekao nepravilnostima u privatizaciji. Prijavljen je Ustavnom sudu zbog monopola.
Sanaderov teorem
U privatnom vlasništvu ima garaža skoro koliko i stanova, čime je ispunio onaj čuveni "Mačekov teorem" prema kojem se politikom mogu baviti samo imućni. Nebrojene nekretnine stekao je kreditima, kapitalom i "na neki drugi način", čime se pak idealno uklapa u tek patentirani "Sanaderov teorem" prema kojem svatko može biti bogat dok mu ne dokažu suprotno.
Ako smo se već pitali tko bi bio dovoljno lud da stupi na ovaj brod luđaka, da uđe u HDZ-ovu vladu godinu dana prije izbora, eto nam savršenog odgovora. Ući će onaj koji ne može bez države, ovisi o državi, duguje državi ili od države očekuje pomoć. Naročito kad se protiv njega podnose kaznene prijave.
Sposobnost ili "sposobnost"?
Premijerka Jadranka Kosor ističe kako je "ne zanima Miloševićevo bogatstvo, već samo njegova sposobnost". Nije, međutim, objasnila na koju sposobnost misli: na onu zloglasnu HDZ-ovu "sposobnost" - privatiziranja, nasljeđivanja, muljanja, snalaženja, propadanja - ili na sposobnost da kao državni dužnosnik u nepunih godinu dana privuče investicije za velike projekte.
O Miloševiću još do sada nismo doznali ništa što bi ga kvalificiralo za onu drugu, toliko važnu kategoriju. Ali zato smo za onu prvu dobili gomilu materijala. Baš kao što se i očekuje od jednog HDZ-ova dužnosnika.
Uspjeh duguje ocu i monopolu
Najveći poduzetnički uspjeh Ivan Domagoj Milošević duguje svom ocu koji je u privatizaciji dobio tvrtku za proizvodnju protupožarnih aparata. Pero Kovačević u kaznenoj prijavi Državnom odvjetništvu tvrdi da je to učinjeno protuzakonito.
Uspješno poslovanje svoj glavne tvrke, one koja "dovoljno zarađuje da pokriva gubitke ostalih tvrtki", Milošević može zahvaliti gotovo monopolnom položaju Pastora, kao i činjenici da su svi kupci Pastorovih uređaja obavezni servisirati ih isključivo kod proizvođača.
Poduzetnik-rentijer
Nadalje, saznali smo da Milošević ima 14 stanova i otprilike toliko garaža, te da ih sve uspješno iznajmljuje. Nema što, mudra poduzetnička odluka u ovim neizvjesnim vremenima, ali zar je to ono što ga kvalificira za potpredsjednika Vlade u tako važnom sektoru kao što su investicije? Osim ako se pod investicijama ne misli na "rentanje" državne imovine, umjesto ulaganja u nove vrijednosti.
Uglavnom, što više prljavština isplivalo o potpredsjedniku Vlade Miloševiću, to se čini kvalificiraniji da sjedi u Banskim dvorima. Uz bok Kosorici i Kalmeti, Mlakaru i Jasenu Mesiću. Savršeno će se uklopiti. Ničime se neće isticati.
Investicije bez ministra za investicije
Uostalom, on je svoj prvi ministarski zadatak već obavio. Pustio je premijerku da sama predstavi novinarima deset novih investicijskih (pazite, INVESTICIJSKIH) projekata, dok se on posvetio važnijim stvarima. Privlačenju investicija. Njihovu mamljenju i vabljenju. Njihovu vrebanju iz busije.
Ili se pak posvetio ubiranju rente za svoje stanove. Radi se tu o velikom poslu: valja ići od stana do stana, od garaže do garaže, kontrolirati režije, popravljati utikače, mijenjati slavine, skupljati stanarinu. U ovome trenutku, sigurno zahtjevniji posao od privlačenja investicija u Hrvatsku.
Veliki posao ili velika prevara
Pa ipak, sve da je ministar Milošević najveći genijalac, teško bi mogao u nepunih godinu dana napraviti nešto veliko. Osim upropastiti nešto veliko, što je opet u skladu s reputacijom Vlade u koju se uvalio. Kad je već Ivica Todorić ljubazno odbio premijerkin poziv...
piše: Tomislav Kaluški/INDEX.hr
ŠTO O SVEMU MISLI DOMAGOJ IVAN MILOŠEVIĆ
Jeste li zažalili što ste ušli u politiku?
Ne, nisam zažalio, ja nisam jedan od onih koji vole puno pričati, da onda kada treba raditi i djelovati da odem u svoj lokalni kafić.
Premijerka je uz vas nakon svega ovoga zadnjih par dana?
Siguran sam da je.
Kao potpredsjednik posljednjih mjesec dana ste u sjeni, kao da vas nema.
Primjereno je da za onog tko je potpuno nov u politici da prije svega snimi situaciju, upozna kolege, odradi prve sastanke, a bilo ih je više od 100-injak u ovih 30 dana.
Što ste sve snimili, je li problem u našim ljudima ili našim zakonima. Zašto nas investicije zaobilaze?
Sigurno je da se u 21. stoljeću svi moramo prilagođavati i mijenjati, moramo to činiti brže.
Želite reći i da imamo tromu administraciju jer nismo svjesni vremena u kojem živimo?
Da, ponekad je naša birokracija koji put kompleksna i troma.
Prigovaraju nam da smo birokratizirana zemlja, da se za neke stvari po pet puta duže čeka nego u susjednim zemljama, je li to točno?
Je, rekao bih da smo u nekim dijelovima malo zakomplicirali.
Izgleda da Banski dvori kažu 'dođite dođite, sve ćemo učiniti za vas', kao da će biti povlašteniji?
Jednako je dobro došao kapital u Hrvatsku bez obzira na porijeklo. Naravno, neki špekulanski ili mafijaški, to nam sigurno ne treba.
Tko je taj veliki investitor koji ovih dana obilazi Zagreb i koji je spreman ulagati?
Oni su spremni ulagati, dakle, ljudi koji su u zadnja dva dana došli s dva kontinenta ne bi došli da nisu spremni ulagati.
Ja nisam jedan od onih koji vole puno pričati, rekao je novi potpredsjednik Vlade za investicije
Ulagati u što?
U razne projekte, u energetske projekte, u infrastrukturu, zaista različite segmente.
Koji je iznos u pitanju?
Sad ne bih o iznosima, novac kad gledate globalno stanje likvidnosti financija nije problem ako su projekti dobri.
Mislite da netko normalan ide u zemlju u kojoj su svi pod istragom?
Ja vjerujem da se izravnom komunikacijom prema stranim investitorima upravo može poslati suprotna poruka. A to je, mi smo ti koji rješavamo svoje probleme na najvišim razinama, otvoreni smo prema svima, dobro ste došli i nećete više biti suočeni s eventualnim situacijama na koje ste mogli naići prije.
Dok mi to ne riješimo možda će stranci čekati?
Ne, ja vam mogu iz prve ruke reći, posvjedočiti, zadnjih tjedana sam primio mnoge strane investitore, globalne kompanije, globalne financijske igrače.
Strani veleposlanici upozoravaju na birokraciju na lokalnoj razini?
Da, pomoći ćemo da se koji puta, ako je to iz neznanja riješi neki problem.
Koliki je problem ako zbog korupcije nitko ništa ne želi potpisivati?
Trenutno postoji jedan strah od preuzimanja odgovornosti. S ljudima treba više razgovarati, komunicirati. Treba ih pitati što eventualno ne znaju, što bi moglo biti drugačije u smislu da im se omogući da steknu znanja i da budu spremni preuzeti odgovornost.
Ako se takva blokada nastavi hoćete imati neki plan?
Svakako.
Pa i smjene?
O tome ja ne mogu govoriti.
Što će za vas biti osobni poraz kad se podvuče crta na kraju ove vlade?
